Anessa Džinić

‘UBILAČKI’ vs KOLEKTIVNI IDENTITET CIVILIZACIJE

‘UBILAČKI’ vs KOLEKTIVNI IDENTITET CIVILIZACIJE
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Identitet se ne raspoređuje, te je kao takav nedjeljiv. Iako je identitet, ustvari skup svega onoga što nas čini individuama, jedina pripadnost koja nešto znači jeste nekakva čovjekova ‘dubina’ i ‘suština’ postojanja. U svakoj osobi imamo mnogostruke pripadnosti koje se međusobno suprotstavljaju i tjeraju čovjeka na razne izbore. Baš zbog mnogostrukih pripadnosti koje skoro svaki drugi čovjek ima, nužno je da njihov poziv bude da se ponašaju kao spone, mostovi koji mire različite kulture i zajednice, te posreduju između njih.

Identitet (lat.) ili identičnost, istovjetnost, odnos po kojem je neko biće jednako samom sebi . . .  psihologijski se identitet sastoji u tome da svijest ostaje u sebi ista kao jedinstvena cjelina u raznolikosti psihičkih uvjeta i situacija. (Mustafa Saphić & Mirzet Hamzić, Društveno-etički pojmovnik, 2007)

MOJ IDENTITET,  MOJA PRIPADNOST

Identitet je spoznaja samog sebe. Zašto ljudi čine zločine, izazivaju sukobe i vrše napade u ime vjesrskog, etničkog, nacionalnog ili nekog drugog identiteta, ostaje trajna misterija? Razložnost tome svemu je nedokučiva, a i neobjašnjiva. Identitet je sačinjen od mnoštva elemenata, on je cjelovit, kolektivistički u procesu mondijalizacije, a ne partilkularan. Mnogi su tvrdili da je identitet jedna glavna pripadnost, nadmoćna u svim prilikama. U svakom identitetu postoji hijerarhija elemenata identiteta i ona se mijenja sukladno vremenu. Složeni identitet daje mogućnost dominaciji nekog elementa samog identiteta, ali je on ujedno i  skup svih elmenata naše ličnosti.

‘Ono što čini da sam ja ja, a ne neko drugi, jeste to što sam time na razmeđi dvije zemlje, dva ili tri jezika, više kulturnih tradicija’. (Ammin Maaoluf, Ubilački identitet, 2009)

Jedan transnacionalni kolektivni identitet karakteriše njegova složenost, jedinstvenost i nezamjenjivost. Poimanje identiteta kod srodnika ne može se poistovjetiti, jedan može da bude čovjek dijaloga i pomirenja, dok drugi može biti ubica. Problem je u tome da ne kolektiviziramo ostale na osnov djela nekolicine. Identitet nije nešto što stagnira, dinamičan je i dostupno mu je da se nadograđuje i mijenja. Elementarne karakteristike identiteta su one koje steknemo dok odrastamo. Moda i trendovi nametnuli su sasvim nove vidove identiteta, te je potrebno uvesti balans između pozitivnih i negativnih strana.  Nužno je podvajanje identiteta kao faktora asimilacije, ali to ne znači da stalno ističemo tu podvojenost koja je i definirala ubilački identitet kao takav.

Arnold Tojnbi navodi faze razvoja identiteta:

  1. Predhistorijska etapa kada su komunikacije bile na minimalnoj razini
  2. Etapa kada je razvoj znanja dosegao jedan viši nivo i brži način komunikacije
  3. Naš period gdje i znanje, a i sam komunikacija napreduje vrtoglavom brzinom

(Ammin Maaoluf, Ubilački identitet, 2009)

Treba posmatrati odvojeno potrebu za duhovnošću i potrebu za pripadnošću, time se želi reći da naciju ne treba poistovjećivati sa religijom što mnogi danas čine. Mi smo rizničari identiteta kroz dva nasljeđa, i to ‘vertikalno’ koje baštinimo od svojih predaka i ‘horizontalno‘ koje baštinimo od svojih savremenika. Znači da postoji ono što jesmo i ono što postajemo pod utjecajem kulturne mondijalizacije.

Zatvaranje u mentalitet napadnutog mnogo je razornije nego sam napad. Osjeća se potreba na globalnom nivou za jednim staloženim i globalnim promišljanjem kao o najboljem načinu da se ukroti identitetska zvjer. Raznovrsnost vlastitog identiteta je mogućnost da se pojmi svoj identitet kao zbir raznih pripadnosti, a ne davajući prioriteta jednom, ostavljenom kao vrhovnom koji je istrument isključivanja, a ponekad i instrument sukoba. Naš identitet nije nešto što se može posmatrati ako odvojivi dio naše ličnosti. Identitet je sve ono što nas čini, što automatski govori da je ono što mi jesmo jeste zbir elemenata koje mi imamo u sebi.

Castells pravi razliku i utvrđuje postojanje tri različite vrste identiteta: ‘legitimirajući’ identitet kojeg uspostavljaju vladajuće ustanove kako bi racionalizirale svoju dominaciju; identitet ‘otpora’ kojeg stvaraju podređeni u sistemu moći kako bi sebe zaštitili i odvojili od vladajućeg identiteta i ustanova i u konačnici ‘projektni’ identitet kojeg izgrađuju ljudi koji pokušavaju promijeniti svoj položaj i ujedno promijeniti dotadašnje odnose u društvu. (Eldar Sarajlić, Kultura kulture: etnicitet, postmodernost i politika, 2010)

 

Religija jeste isključivi dio identiteta, ali je ipak njegov dio koji se koristi u pogrešne svrhe, ona je samo izgovor za djela koja se čine ili koja će se činiti. Nije se u vezu dovodila religija sa nacijom sve dok se nismo našli u procesu mondijalizacije. Znači li to da nam je mondijalizacija donijela u prvom poluvremnenu nešto što nas  vraća na početak civilizacijskog procesa i razumskog razlučivanja? Korak naprijed, nazad dva?!

 

Nagnala nas je da poistovjetimo naciju sa religijom što su sasvim dva različita segmenta života. Kada želimo da nešto učinimo posmatramo to kroz prizmu svih moralnih i etičkih kodeksa. A niti jedna religija ne navodi na ubistvo, to je samo izvrnuto tumačenje onih kojima to tako odgovora.  Izuzetak ne bi trebao da potvrđuje pravilo, ali ovdje nekolicina identiteta stavlja sumnju na kredibilitet religije. Vremenost je nužna za sve što se dešava.

Sudbina za čovjeka je kao vjetar za jedrenjak. Onaj ko je za kormilom ne može odlučivati odakle vjetar duva, ni kojom snagom, ali može usmjeravati sopstveno jedro. Sva ta djela iz prošlosti jesu mogući čin ponavljanja istih, ali mi smo ti koji ćemo usmeriti svoje jedro i postupiti drugačije, postupiti ispravno i postupiti bolje za nas i naše okruženje! Prošlost određuje našu budućnost, ali i našu sadašnjost. Djela koja su se desila u prošlosti mogu nam biti smjernica za daljnim, trezvenijim djelovanjem, ali nisu glavna odrednica naše sadašnjosti. Ko ima prazne glave, a ko iskrivljene poglede???

MOŽEMO LI IMATI BUDUĆNOST, AKO JE NAŠA PROŠLOST U SADAŠNJOSTI???

 

Piše: ANESA DŽINIĆ

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *