Sanela Karišik

Trebaju nam jake žene!

Trebaju nam jake žene!
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Na polovini smo mubarek mjeseca ramazana. Taman dovoljno da stanemo i osvrnemo se je li se išta u našem životu i porodici promijenilo od početka ramazana. Sada, dok još imamo vremena da mijenjamo kurs. Sada, kad smo u prilici vidjeti utiču li ramazan i post na nas i naš život ili je sve isto kao i prije. Čemu onda gladovanje ako smo isti, prljavog jezika, mutne i mračne nutrine, haotične porodice?

Pokretač pozitivnih promjena u našim životima je vjera, a pokretač pozitivizma u porodici je žena. Danas nam više nego ikad trebaju jake žene. Mentalno jake. Intelektualno jake. Pa i fizički jake. Jak vjernik je Bogu draži od slabog; jak u svakom smislu.

Žene su graditelji ličnosti. Ona je graditelj ličnosti svoje djece. Iskusnom vaspitaču u vrtiću ili negdje drugo je dovoljno da vidi vaše dijete i da kroz njega bude apsolutno upućeno i u vašu ličnost, i u način na koji vaša porodica funkcioniše i kako se ophode članovi vaše porodice jedni prema drugima, i na posljetku, koliko ulažete u svoje dijete, koliko vremena provodite s njim. Neke stvari shvatite samo što ga pogledate, a neke iz razgovora s njim. Dijete je naše ogledalo. Nema potrebe da se hvalimo ni ovim ni onim, sve se to na djetetu vidi. Zato oduzmimo svojoj maloj djeci tablete, računare, video igrice, a dajmo im sebe, svoje vrijeme. Djeca se ne vaspitavaju tabletima, novcem, igrom u igraonicama, sendvičima i pizzama. Djeca se vaspitavaju razgovorom, pričom, interakcijom s roditeljem. Tako se stvaraju jake ličnosti za kojima naš ummet danas vapi. Isuviše smo postali mlaki, smotani, depresivni, nervozni, isuviše se vrtimo besciljno u krug. Mozgovi su nam umorni od medija, elektronike, svjetskih problema,  a duše prazne jer smo sve vjerske naputke bacili po strani. Više nam nisu bitni ni poštovanje roditelja, ni edeb prema komšiji, ni čuvanje rodbinskih veza. Skoro gledam: tri djevojke izašle na kahvu, sjede za stolom preko puta mene. Sve tri drže telefone u rukama i kuckaju. Niko ni sa kim ne priča. Nakon nekog vremena ču se ono – hoćemo li? Ustadoše  i odoše. Ala se ove tri namuhabetiše, majko moja! – pomislih.

Nemojmo djecu ušutkivati da nam ne smetaju tako što ćemo im te elektronske stvarčice koje nas bestraga otjerše uklepavati u ruke. Dajte im krpice, tijesto, plastelin, karton, dajte im nešto od čega nešto mogu napraviti. Dajte im nešto da im ruke i mozak rade istovremeno i da im kreacija i mašta buja. Nemojte im ubijati djetinjstvo i praviti parazite od njih nesposobne za socijalni život.

Zato nam trebaju jake majke koje će o svemu razgovarati sa svojom djecom, kojima neće biti zahmet da im po stotinu puta ispričaju neku priču ili pjesmicu. Majke koje će žensku djecu učiti ženstvenosti, stidu i lijepom ahlaku. Učiti ih da se ne cerekaju i ne smiju glasno pred starijima, pred muškarcima, ulicom, na javnim mjestima. Učiti ih da sjede skupljenih nožica a da se ne krevelje, da budu hanumice iz čijih će usana teći samo lijepe riječi, a ne psovka. Učiti ih da budu jake, da nose porodicu u naručju i skrivaju je brižno, a sinovi da je nose na ramenima. Majke koje će sinove učiti da im je vjera svetinja, a ne da u sred ramazana i bijela dana kahvenišu u lokalima; koje će sinove učiti da su im žene najvrjedniji amanet, sestre i kćeri očne zjenice, a ne predmeti za istresanje nervoze i tersluka; koje će sinove odgajati i učiti muškosti, finom odijevanju i razboritosti, a ne praviti od njih maze i pekmeze počupanih obrva i uskih hlača.

Trebaju nam jake supruge i to one koje će kod svojih muževa suptilno, nenametljivo i tiho popravljati ono što su njihove majke zapostavile; koje će im biti odane, privržene, koje neće interesovati niko drugi sem oni; moralne! Supruge koje će im biti podrška u dobru poput Hatidže koja je Poslaniku, a.s., bila podrška čak i onda kada nije znala da li je u pravu ili ne, kada ju je s djecom ostavio i mjesece provodio u pećini Hira, daleko, a ona mu je u pedesetim godinama svakog dana nosila hranu i vodu. Nikada mu nije rekla – pa jesi li ti normalan?! Pa šta radiš tu?! Ja treba da ostavimdjecu  i poslove da tebe ganjam po brdima! Ne. On to nikada nije čuo sa Hatidžinih usana. Pa ni onda kada je primio Prvu objavu i kada se prestravljen i rastrešen vratio kući, legao i tresao se govoreći: „Pokrijte me…pokrijte me….“ – ni tada mu Hatidža nije dreknula: Sve si ti kriv! Vidi šta ti se dogodilo! Vidi šta nas je snašlo! Ne. On to nije čuo sa Hatidžinih usana.

Pa je li čudo onda što ju Uzvišeni Allah živu poselamio preko meleka Džibrila? Je li čudo onda što je džennetski dvorac čekao, a još je bila na ovom svijetu? Je li čudo onda što ju je Poslanik toliko volio?

To je jaka žena. Takve su žene ummetu danas potrebne. Takve majke. Takve supruge; koje će prodrmati svoje porodice, probuditi srca i umove, dati nadu u bolje dane.

Ojačajte se vjerom, jake žene, ojačajte se obrazovanjem, znanjem, stidom, odlučnošću, hrabrošću i čistim nijjetima. Zabavite se SAMO sobom, svojim porodicama, djecom i muževima. Zabavite se brigom o svojim amanetima. Stavite pred sebe cilj, vjerujte u svoje sposobnosti, u svoju snagu. Borite se! Probudite svoja srca, domove i svoje porodice nurom. Bljesnite i svijetilite. Nakupite se ovog ramazanskog svjetla. Donesite ramazanske odluke i prekretnice u svojim životima. Bodrite i sebe i one do sebe da budemo najbolji, najjači, jedinstveni. Ummet je proširila žena, Havva. Ummet su održale žene. Poslanike su podržavale njihove žene. Vjeru su prenosile i čuvale žene. Ummet rađaju žene! Ummet ovisi o ženama. Ummet će, inšallah, i probuditi žene.

Piše: Sara Sabri

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *