Anessa Džinić

Suicid, bijeg od surove stvarnosti

Suicid, bijeg od surove stvarnosti
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Suicid je jedan od najslabije i najpogrešnije shvaćenih ljudskih postupaka. Između ljudi kojima je suicid prihvatljiva opcija i onih koji se nikad nisu poželjeli ubiti ili općenito umrijeti postoji, zasad, nepremostiv jaz, koji onima prvima samo pogoršava osjećaj očaja i bespomoćnosti te ih gura bliže smrti.

Samoubistva se dešavaju zbog pritiska, nagomilanih životnih teškoća, suicidalnih razmišljanja, nemogućnosti pokazivanja društveno prihvatljive agresivnosti, teških neizlječivih bolesti (s jakim i upornim bolovima), psihičkih smetnji, bolesti CNS-a (tumori mozga i inzulti), gubitak posla, ljubavnih problema, osramoćenosti i političkih, kao i ekonomskih kriza.

Pojedinac može biti nedovoljno uklopljen u društvo, ili mu društvo može umetnuti samoubilačko ponašanje kao zahtjev kome se on ne može oduprijeti (harakiri kod Japanaca, samoubojstvo staraca kod Eskima, sati u Indiji). Nagla promjene društvenog položaja, zbog neke društvene kataklizme, raspada bračne zajednice ili gubitka posla, može dovesti do samoubistva.

Motivi suicidalnog čina: traženje pomoći, bijeg iz nepodnošljive situacije, olakšanje od teških psihičkih boli, pokušaj utjecanja na neku značajnu, drugu osobu, kako bi se pokazalo koliko se nekoga voljelo, olakšavanje teškoća drugima, kako bi se druge ražalostilo, kako bi se druge uvjerilo koliko očajno je bilo živjeti, otkrivanje da li su zaista voljeni, uraditi nešto u nepodnošljivoj situaciji, gubitak kontrole, želja za smrću, samoubistva se čine iz različitih razloga, ali vrlo čest razlog je depresija.

suicid

Oko 19% ljudi sa poremećajem raspoloženja će tijekom života pokušati samoubistvo. 55% ljudi koji su učinili samoubistvo je prije bilo depresivno. Poremećaji raspoloženja su najčešći među samoubojicama, zatim slijede shizofreni, te alkoholičari. Samoubistvo se najčešće učini nakon depresivne epizode, a sam uzrok samoubistava je teško odrediti, jer se često učini na način koji podsjeća na nesretni slučaj. Zbog toga se pretpostavlja se da je oko 15% saobraćajnih nesreća sa fatalnim ishodom ustvari bilo samoubistvo. Poražavajuća je činjenica da je samoubistvo osmi razlog smrti u Zapadnoj kulturi, a treći u populaciji do 24. godine (nakon saobraćajnih nesreća i ubistava). Omjer pokušaja samoubistva naprema ubojstvima koji se izvrše u SAD jeste 8:1.

Niti jedna smrt ne ostavlja toliko posljedica na porodicu kao samoubistvo. Samoubistvo nije isključivo biološka, fizička stvar, ali počinje kao podlijeganje biološkom riziku + životna očekivanja, stres, psihološki faktori. Korijen misterije samoubistva ipak ostaje živčani sustav koji se zapleo u neraspetljani čvor. Prema Emilu Durkheimu, koji je položio temelje psihosocijalne teorije suicida, sva se samoubistva mogu smjestiti u tri kategorije: egoistično, altruistično i anomalno samoubojstvo.

Egoistično samoubistvo je povezano s ljudima koji su izgubili interes za društveni aspekt života, ili nisu potpuno i pravilno integrisani u društvo. Prema profilu je većina od njih fizički hendikepirana ili duševno poremećena. Iz ove perspektive također možemo promatrati problem integracije etičke i vjerske manjine, jer su ove skupine često izolirane od ostatka društva. Altruistično samoubistvo je vrlo dobro poznato među vjerskim, društvenim ili političkim skupinama. Povezano je s pojedincima koji odlučuju umrijeti kao žrtve za ostatak skupine ili za ciljeve određene grupe. Anomalno samoubistvo se pojavljuje u situacijama gdje postoje velike socijalne i ekonomske promjene i kada dolazi do dezintegracije kulture. Položaj pojedinca je promijenjen što stvar osjećaj nesigurnosti koji u donosi suicidalne misli.

suicid

Crna statistika suicida jeste da se žene pokušavaju suicid tri puta češće od muškaraca, dok muškarci izvršavaju suicid četiri puta češće od žena. Na svaki izvršeni suicid dolazi osam pokušaja samoubistava.

Zablude o suicidu su da se: ubijaju se samo luđaci; izgube razum i ne znaju što rade, pa se ubiju, ubijaju se slabići koji se ne mogu suočiti sa životnim problemima i ubijaju se kukavice

Istine o suicidu jesu: samoubistvo, bilo da je izvršeno ili pokušano, nije posljedica ludila, nego dugotrajne neizdržive patnje, najčešći su uzroci samoubojstva neliječena depresija ili anksioznost, moždane bolesti koje izazivaju teške duševne patnje, nezainteresiranost, neinformisanost i bešćutnost okoline pogoduju samoubistvima.

Kako navodi Anadoly Agency broj samoubistava u proteklih 60 godina povećao se za oko 60 posto, a svake godine samoubistvo izvrši mnogo više osoba nego što ih strada u ratovima. U Bosni i Hercegovini godišnje na 100.000 stanovnika njih 11,8 izvrši suicid, što je ispod prosjeka koji je u svijetu 16 a u Evropi 13 samoubistava na 100.000 ljudi.

U Hrvatskoj, gdje se u prosjeku svakog dana ubiju dvije osobe, a žene u toj zemlji dvostruko više se odlučuju na samoubistvo od muškaraca. Prema posljednjim podacima WHO-a, u Hrvatskoj godišnje na 100.000 stanovnika njih 17,8 izvrši samoubistvo.

U Srbiji, zemlji koja je na 13. mjestu u svijetu prema broju samoubistava u odnosu na broj stanovnika. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da u Srbiji godišnje na 100.000 stanovnika 18,8 osoba izvrši samoubistvo. Samo u prošloj godini, u Srbiji je 1.400 osoba izvršilo samoubistvo.

bosnia.alrasub.com

 

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *