Anessa Džinić

Sloboda i odgovornost u novinarstvu ( I dio)

Sloboda i odgovornost u novinarstvu ( I dio)
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Bavljenje svakom profesijom zahtijeva poštovanje i postojanje nekih osnovnih pravila, a u ovom slučaju to je sloboda i odgovornost u novinarstvu. Sloboda se može definisati sa više aspekata u zavisnosti u kojem se kontekstu pominje. Utilitaristička definicija slobode jeste da sloboda nije činjenje svega onoga što mi hoćemo, želimo ili nam je potrebno da tako činimo, već je sloboda poštovanje drugog i ne ugrožavanje njegovog života ili prostora, tj. ne ugrožavanje tuđe slobode. Dok prema nekim definicijama kao što je Nigela Warburtona sloboda se definira  kao odsustvo prisile, a prema definiciji Isaiaha Berlina sloboda je ako naš život i naše odluke ovise o nama, a ne o vanjskim silama bilo koje vrste. Kada čovjek osjeti da je slobodan da čini određena djela, a pritom poštuje Kantovsku tezu da mu je granica moralni zakon u njemu i veliko nebo nad njim, onda čovjek može da stvara korisna društvena djela koja su od značaja kako za njega kao individuu, tako i za njegovu zajednicu u kojoj živi i djeluje.

 

Sloboda ne znači nemati granice, nego naprotiv znati gdje te granice počinju, kako ih postaviti i kako ih poštovati. Novinar mora biti slobodan od bilo koje vlasti i od njenog pritiska prilikom objave ili distribuiranja određenih značajnih informacija za društvo. Sloboda je tako odsustvo bilo koje vrste prisile. Ali svakako, mora znati dokle seže ta njegova sloboda, ne do tamo da ugrožava onoga o kome izvještava, piše ili  koga intervjuira, već do tamo da poštuje i tuđe pravo na slobodu mišljenja, izražavanja, ali naposlijetku i ćutanja. Koliko je značajno znati do pravih i istinitih informacija doći, toliko je značajno znati kako upravljati tim informacijama.

 

Postojanje slobode OD i slobode ZA nam omogućava da znamo tačnu granicu i krajnosti do kojih možemo ići. Ponekad da bi saznali istinu moramo ići do samih granica slobode sa neslobodom, moralnosti sa nemoralnošću, jer nema drugog načina; ali je potrebno imati kontrolu da ne bi u želji da dosegnemo istinu prešli s onu stranu i napravili više štete nego koristi. Pojam slobode postoji od kada je novinarstvo postalo sastavni dio života malih građana. Danas njime se bave više i češće iz razloga što novinarstvo kao profesija u ovim vremenima ima veliki značaj i utjecaj na javnost. Tako da sloboda medija igra veliku ulogu u javnom životu, jer samo sloboda može proizvesti dovoljno istine. Daniel Corni insistira na tome da štampa, kada je slobodna, može biti dobra ili loša; ali, izvjesno je da bez slobode može biti samo loša. Slobodni mediji znače slobodno građanstvo.

 

Postojanje slobode u novinarstvu u budućnosti je zabrinjavajuće, jer kako vrijeme odmiče čini se da se mnogo priča o toj slobodi, ali da se jako malo pažnje obraća u sprovođenju te slobode u djelo. Ana Politkovskaya i Ivo Pukanić su dokaz ograničenosti izvještavanja i istraživanja ‘zabranjenih’ tema. Zbog sticanja vlastitog dobra i vlastite koristi ljudi se rijetko opiru zahtjevima društva i zajednice. Tada dolazi do narušavanja i vlastite, ali i kolektivne slobode. Naposlijetku mi jesmo dio tog kolektiva, ali to ne uviđamo, jer nas zasljepljuje vlastita korist i kratkoročni užitak onoga što radimo.

 

Postavlja se pitanje dokle seže ljudska sloboda? Šta znači biti novinar danas? Je li moralno koristiti nemoralne metode da bi se otkrila istina i učinilo više za opće dobro? Novinarska sloboda nije samo sušti pojam koji se pominje tek tako, već je mnogo više od toga. To je način življenja jedne profesije gdje ona može djelovati, a da ne spotiče ni sebe ni druge. Imperativ mora biti  moralno djelovanje i moralni život!

 

Novinari treba da ustraju u sljedećem: da otvore prave probleme i istraže nepravilnosti, te o njima izvjeste javnost; koriste se dopuštenim metodama kako bi se došlo do vijesti, fotografije ili dokumenta; poštovati embargo; čuvati profesionalnu tajnu; čuvati izvor informacije koje je dobio u povjerenju; neće pisati tekst koji podstiče na diskriminaciju utemeljenu na razlikama u rasi, spolu i vjeri; neće prakticirati plagijat, klevetu, uvredu i iznositi nepotvrđene optužbe. (Amila Šljivo-Grbo, Mediji i demokratizacija društva, 2009)

 

bosnia.alrasub.com

 

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *