Sanela Karišik

ŠAPUĆEM TI KAO TERORISTA – šesti naslov Sare Sabri

ŠAPUĆEM TI KAO TERORISTA  – šesti naslov Sare Sabri
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Za par dana iz štampe izlazi djelo jedinstveno i po tematici koju obrađuje, i po naslovu, i po izgledu korica. To je šesta knjiga Sare Sabri, spisateljice koja je u svijet pisane riječi ušla i postala poznata prvim naslovom „Šapućem ti kao žena ženi“, koja je za dva mjeseca doživjela dva izdanja i za godinu dana prodata u preko 10. 000 primjeraka.

Zajedno sa „Teroristom“ Sara Sabri očekuje i treće izdanje „Šapućem ti kao žena ženi“ koje će biti izmijenjeno i dopunjeno novim ličnim i iskustvima čitateljki koje joj se svakodnevno javljaju mailovima  i pismima.

No, o čemu šapuće kao terorista?

Između dvije korice ove knjige koja je jednako „opasna“ kao i naslov, Sara Sabri započinje svoju terorističku priču ovim  uvodom:

 

Kako sam postala terorista?

Rođena sam i odrasla u sasvim običnoj, normalnoj i prilično komunističkoj porodici. Roditelji su nas – mene, sestru i brata,  učili da budemo poslušni, vrijedni, dobri đaci u školi, dobri članovi porodice i društva. Takvi smo i bili. Odlikaši, vrijedni, marljivi, mirni.

Redovno smo išli smo u mekteb. Ljeti cijeli raspust, a preko školske godine vikendom. Niti nas je ko na to podsticao, a niti odvraćao. Mahalska djeca su išla, pa i mi s njima.

Sve je bilo u redu dok ja nisam u svojoj četrnaestoj godini, pred komisijom, po drugi put izučila cijeli Kur'an i pokrila se hidžabom.

Roditelji su bili protiv, pa i cijela šira porodica. Jedni su rekli: „Bog te ubio! Umjesto da tako mlada, lijepa i visoka odeš u manekenke ili glumice, ti se zahudžurila!“

Drugi su rekli: „Hoćeš li ti to da kupaš mrtvace i da gataš ljudima u šolju?“

Treći: „Šta uradi od sebe, kamen te pogodio! Pa kako ćeš cio vijek tako da hodaš?! Upropastila si svoju mladinu!“

Ja sam samo šutjela i gutala njihove riječi.

Možda sam zato i postala terorista.

Vrlo je moguće.

Ne znam…

 

Već sljedeće poglavlje govori i još malo bliže:

 

Moja ‘teroristička’ i ‘nacionalistička’ mahrama

Stavila sam je na glavu, kako rekoh, u svojoj 14.godini i ponosno je nosim više od pola moga vijeka, i inšallah, dovijeka. Na fakultetima sam ‘upadala u oči’ profesorima koji nisu bili muslimani, ali pošto su oni došli u moj grad da predaju, a nisam otišla ja njima, na njihov teren, bili su ‘mirni.’

Doduše, jednom je smetao moj bosanski jezik, pa mi je rekao da dok govorim na ispitu iz moje priče izbija nacionalizam, iako sam pričala o jotovanju, palatalizaciji i sibilarizaciji što nikako nema veze s nacionalizmom.

No, nejse.

Konačno je prošlo vrijeme kada su djevojke pod mahramom morale sjediti kući ili pohađati samo vjerske škole, dok im je ovaj kipući demokratski svijet zabranjivao sve ostale škole i nauke.

Nedavno je na jednom BBC-jevom seminaru učestvovalo dvadesetak predstavnika medija iz zemlje i inostranstva. Ja sam bila predstavnica medija na kom radim i, naravno, jedina pod hidžabom. Naročito prvi dan svi su bili u ‘drži se dalje od mene’ fazonu, ali sam ih kasnije ‘raskravila’.

Međutim, prvom prilikom, kolega Milan kaže: „Pošto je nagrada za uspješno učestvovanje i isticanje na ovom seminaru odlazak u Brisel na 7 dana, ja sam ubijeđen da će organizatori tebe sigurno poslati. A ti kad odeš, uđi u NATO, otvori mantil i ono ‘bum!’, pokaži im da si opasana bombama.’

Nasmijala sam se, naravno, i zdušno složila da bi to bilo zabavno, a onda sam se zapitala zašto je njemu od toliko asocijacija o mom izgledu i odijevanju, baš ova pala na pamet…“

Zašto? I mi se pitamo. Čitat ćemo, pa ćemo vidjeti…

Ovu i ostale njene knjige možete poručiti na mail sarasabri001@gmail.com kao i putem njene facebook stranice.

 

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *