Hamida

Riječ psihologa: Kako se ponašati pri napadu panike

Riječ psihologa: Kako se ponašati pri napadu panike
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Veoma je bitno primijetiti i zbrinuti i sva stanja i poremećaje mentalne prirode. Psiholog Sonja Stančić piše kako se izboriti sa napadom panike

U stanjima prirodne katastrofe i u nesrećama, uvijek se prvo borimo za fizičko preživljavanje i to je prvi i osnovni korak, a zatim se posvećujemo zbrinjavanju primarnih potreba za vodom, hranom, medicinskom pomoći i sl. Međutim, veoma je bitno primijetiti i zbrinuti i sva stanja i poremećaje mentalne prirode. Psiholog Sonja Stančić piše kako se izboriti sa napadom panike

NAPAD PANIKE:

Panični napad je izuzetno neprijatan doživljaj. Napadi panike se razlikuju po vrsti i izraženosti simptoma. Neće svi ljudi doživeti sve simptome i neće ih doživeti u jednakoj jačini. Međutim, koliko god bili izraženi simptomi, napad panike za one koji ga dožive predstavlja vrlo neugodno iskustvo.

Neki od simptoma koji obeležavaju stanje panike

1. Gubljenje daha ili senzacije gušenja;
2. Vrtoglavica, osećaj nesigurnosti ili nesvestice;
3. Podrhtavanje ili drhtavica;
4. Lupanje ili ubrzani rad srca (tahikardija), pritisak i bol u predelu srca i grudi;
5. Preznojavanje;
6. Gušenje;
7. Mučnina ili abdominalne tegobe;
8. Utrnuće ili žmarci (parestezije);
9. Talasi (vreli) ili jeza;
10. Strah od smrti;
11. Strah da će poludeti ili uraditi nešto izvan kontrole.

Dominira misao da će osoba poludeti (izgubiti kontrolu, uraditi nešto nerazumno) ili da će se onesvestiti, umreti, jer nema nikog bliskog da pritekne u pomoć.
Tok paničnog napada ide u fazama:

kognitivna faza (nešto strašno će se dogoditi, pogrešno i inhibovano zaključivanje)
fiziološka faza (aktivira se autonomni nervni sistem, lupanje srca, vrtoglavica, noge klecaju, tle se talasa, znojenje, abdominalne senzacije) –
afektivna faza (strah, psihološki blok, rastrojstvo, konfuzija).

Napade panike prate i specifični oblici ponašanja: psihomotorna uznemirenost (nemogućnost dužeg zadržavanja na jednom mestu, stalno u pokretu), “apel ponašanje” (traženje lekarske i hitne pomoći), ponašanje privlačenja i izolacije (povlači se i izoluje od svakodnevnih zbivanja i privija uz osobe koje pružaju osećaj sigurnosti i zaštite), i ponašanje u kome se ispoljava potreba da se dokaže prisustvo teške bolesti ili potreba za umiranjem.

PRVA POMOĆ KOD NAPADA PANIKE:

Šakama pokriti usta i nos i disati sporo i duboko -fokusiraj se na disanje, ali nemoj brojati udisaje i izdisaje već pokušaj disanje polako usporavati, možeš si ponavljati u sebi ili naglas ako si sam “smiri se”, “diši sporo”
diši pomoću abdomena, napravi to tako da staviš ruku na želudac, osjetit ćeš pod rukom kako se želudac širi i stišće pri sporom disanju zatim lagano udahni i zaustavi dah, ne tako kao kad uranjaš u more, već polako i lagano na 7-8 sekundi
Pokušaj zaustaviti misli koje vrtoglavo jure glavom pri paničnom napadu: umrijet ću, onesvijestit ću se, poludjet ću, užasavam se ovih stranih ljudi oko mene, svi gledaju u mene…
Trebaš reći sebi/ ili ako pružate pomoć: ovo je samo reakcija moga tijela na situaciju, nećeš od toga umrijeti, ako se onesvijestiš, sigurno će ti netko pomoći,…još malo pa će proći, smiri se…

Usmjeri pažnju na bilo kakvu stvar, broji u sebi,ako hodaš, hodaj polako i broji korake, ponavljaj abecedu, posmatraj bilo što, cilj je odvratiti usmjerenost na negativne misli
Pri paničnom napadu sva su osjetila prestimulirana, svijetlo ti je još blještavije, zvukovi još jači i glasniji…spusti pogled prema podu, tlu dok panični napadaj ne stane…
Ako sjediš, ustani i šeći, hodaj polako, nikako ne ubrzavati,
Obični, banalni razgovor može ti pomoći pri skretanju misli, društvo bliske osobe, njezin zagrljaj.

SONJA STANČIĆ, PSIHOLOG

(6yka.com)

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *