Hamida

Preminula Maya Angelou

Preminula Maya Angelou
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Afro-američka pjesnikinja, glumica i aktivistkinja Maya Angelou rođena je 1928. godine u St. Louisu, Missuri, a umrla je 28. maja 2014. godine.

Na svojoj koži osjetila je užase rasne diskriminacije, a uz to je i silovao muškarac s kojim se zabavljala njena majka. Godine 1970. je objavila prvi autobiografski roman, ujedno i najpoznatiji, “Znam zašto ptica u kavezu pjeva”, koji je obuhvatio pomenute užase koje je preživjela samo do 17. godine. To je bio razlog da napiše još pet autobiografskih romana.

“Ptica ne pjeva zato što ima odgovor, već zato što ima pjesmu.”

Bila je producentica, redateljica i glumica u drami “Kabare za slobodu” i nekoliko filmova. Na nagovor Martina Luthera Kinga, postala je koordinator na sjeveru za Krščansko vijeće Juga, a odmah zatim, 1968. godine, Luther King je ubijen. Njegova smrta izazvala je snažnu depresiju kod Angelou, a kada se oporavila, počela je snimati TV seriju o afričkoj tradiciji u američkom životu i tako nastavila svoju misiju i borbu za ljudska prava i jednakost.

Radila je kao profesorica na sveučilištu Wake Forest u Sjevernoj Carolini, gdje je, zahvaljujući njoj, otvoren i Maya Angelou centar za žensko zdravlje i kvalitetan život. Njene knjige prodaju se u milionima primjeraka. Na političkom planu, poznata je po tome što je čitala pjesmu “S bilom jutra” u čast Billa Clintona na njegovoj inauguraciji, a nakon toga je nastavila podržavati Hilary Clinton na njenom putu ka američkom političkom vrhu.

Njene najpoznatije zbirke su: “Daj mi samo čašu hladne vode prije nego što oooooteeeeegnem” (1971.), “O, moli se da će mi moja krila pristajati” (1975.), “I još uvijek se ja uzdižem” (1978.), “Sad Sheba pjeva” (1987.), “Mene niko neće maknuti” (1990.), “S bilom jutra” (1993.)…

Njen angažman na planu ženskih prava reflektira se u zbirci “Fenomenalna žena”, objavljenoj 2000. godine, a koju čine četiri poeme u čast žene. Među brojnim knjigama koje je napisala, izdvaja se i “Pismo mojoj kćeri” iz 2008. godine, u kojoj savjetuje čitaoce kako imati smislen život, kroz pismo kćeri koju Angelou nije nikada imala.

Posljednje riječi ove hrabre žene, upućene javnosti, bile su vezane za otkazivanje učešća u književnoj večeri, gdje je zbog zdravstvenih razloga svoj izostanak opravdala riječima:

“Jako sam tužna što danas ne mogu biti s vama. U bolnici sam zbog neočekivanih zdravstvenih problema, ali vrlo brzo ću biti bolje i zasigurno ću ponovno primiti pozivnicu za isto događanje, a vi ćete me lako prepoznati. Ja ću biti ona nasmiješena, visoka i tamnoputa dama. Imajte me u svojim mislilma, razgovorima i molitvama.”

 

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *