Hamida

POZORIŠTE SVIH GNERACIJA

POZORIŠTE SVIH GNERACIJA
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Ima nešto zaista neopipljivo , a tako toplo i čežnjivo u predvorju Pozorišta mladih, baš kao onda kad idemo kod nane i djeda, ta neka toplina bezuslovne ljubavi. Svi smo tu, roditelji sa djecom, nane i djedovi sa unučadima, dječija graja svuda. Odrasli se prisjećaju dana djetinstva i dolazaka u pozorište, omiljene predstave i glumaca i svi smo nekako sretni što smo, eto, barem ostavili nešto bezvremensko svojoj djeci. Pristižu glumci predstave , pozdravljaju malu i veliku publiku, obećavaju dobru priču i dobru zabavu, kao pravi domaćini.  Nama, mom sinu i mužu , nedjelje su baš sa ovakvim scenarijem.

Neke predstave smo pregledali više puta i to na inzistiranje našeg trogodišnjeg sina , a ona kojoj smo se svi rado vraćali u svakoj sezoni i repertoaru je predstava „ Aladin „ u  režiji Kaće Dorić i adaptaciji Kaće Dorić i Nenada  Veličkovića. Aladin je u suštini savremena bajka. Roditeljima donosi identifikaciju sa političkom, ekonomskom, porodičnom svakodnevnicom, jer je ova obrada istoimene bajke  oslikava sve navedeno, zato roditelje oduševljava što pruža takvu vrstu identifikacije . S druge  strane je to ipak samo bajka u kojoj Džin-Džin ispunjava tri želje i u kojoj hrabri Aladin treba da spasi svoju Jasminu.

Sa nimalo navinim dijalozima, prekrasnim songovima, dinamikom, kratko rečeno sjajnom i dovitljivom režijom ova predstava vas naprosto zaokupira i pritisne na razmišljanje o vremenu u kojem živimo i kojim vrijednostima  prisežemo,  te daje jednu jasnu poruku da ipak sreća još uvijek živi u srcima i dobroti ljudi a ne u ćupovima zlata. Predstava je baš ono što treba i djeci i roditeljima, bajka o prošlosti , koja ne mora da baš ostane u prošlosti i opet da bude edukativna i zabavna.

To je ta posebnost, inspirativnost Pozorišta mladih koje povezuje sve generacije , uz koje odrastaš i živiš : djeca najprije sa roditeljima nedjeljom ujutro, pa sa prijateljima na večernje predstave, pa opet sa svojom djecom nedjeljom ujutro, a onda… ako život dopusti i sa unučadima.

 

I jedno nepisano pravilo: Poslije predstave u slastičarnu na kolač. Nepisano pravilo mog sina.

 

Piše: Ajla Borovina

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *