Hamida

‘Poplava’ diploma za nemirnu budućnost

‘Poplava’ diploma za nemirnu budućnost
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

S jedne strane mogućnosti obrazovanja dovode po 'poplave' diploma, s druge neki mladi prerano prekidaju školovanje.

Piše: Tomislav Šoštarić

“Išao sam u gimnaziju, pa nisam nakon toga imao mnogo mogućnosti nego da upišem fakultet. Mislio sam da ću sa završenim fakultetom naći bolje plaćen posao. Ali, sada si sve više mislim da nisam trebao upisivati fakultet, jer ću i s njim teško naći posao.”

Tako razmišlja 23-godišnji student druge godine na jednoj hrvatskoj visokoobrazovnoj ustanovi, koji je želio ostati anoniman, pa ćemo ga zvati samo Damir.

Smatra da bi bilo bolje da je, umjesto uloženog truda i novaca, izabrao neku strukovnu školu i tražio posao u struci.

“Ionako to na neki način dođe na isto”, kaže Damir, koji smatra da se, pogotovo na neke fakultete u Zagrebu i posebno pojedine smjerove, upisuje previše ljudi.

Prema njegovom mišljenju, potrebno je postrožiti kriterije pri upisu i državnu maturu, tako da fakultet upisuju oni koji doista imaju interesa i znanja, a ne da studiranje bude “masovna” pojava.

Diploma kao statusni simbol

Damir smatra kako ni društvo, ni gospodarstvo nemaju mnogo koristi od sve većeg broja akademskih građana, jer je nezaposlenost i dalje visoka. No, općenito govoreći, diplomu ne smatra jamcem uspjeha.

“Faks ne znači nužno da je netko sposoban biti uspješan. Faks daje poticaj, nedvojbeno, te nekim stvarima nauči bolje, ali do uspjeha se može doći i bez njega”, kaže Damir te dodaje kako nekim njegovim kolegama fakultet predstavlja statusni simbol.

“Neki od njih kažu kako im je bitan status u društvu, a to povezuju s diplomom. Pogotovo toga ima na privatnim veleučilištima, gdje neki smatraju kako će im upravo diploma privatnog veleučilišta osigurati bolji status nego završeno državno sveučilište”, svjedoči Damir.

Ipak, unatoč njegovim primjedbama, studiranje i drugi oblici stjecanja što višeg stupnja obrazovanja danas su sveprisutna pojava. Struka kaže – i razumljiva, i potrebna. Ali, ne baš u svakom dijelu, jer diploma bez mogućnosti zapošljavanja vrijedi vrlo malo ili nimalo.

Razvoj tehnologije povećao je sve mogućnosti, pa i mogućnosti studiranja. Studirati ili pohađati i završavati stručne tečajeve može se danas na daljinu, putem interneta, u bilo kojem i iz bilo kojeg kutka svijeta.

Uz državna sveučilišta, otvaraju se i brojne privatne visokoobrazovne ustanove, a isticanje važnosti cjeloživotnog obrazovanja “gura” mlade da svoje obrazovanje odvedu što je moguće dalje.

Prerano napuštanje obrazovanja

Većina njih stoga smatra kako bez visoke stručne spreme nema šanse izboriti se za pristojan život, pa po svaku cijenu nastoje u svijet rada krenuti s diplomom u džepu.

Ipak, s tom “poplavom” diploma teče i paralelni, ali suprotan proces sve većeg preranog ispadanja mladih iz obrazovnog sustava.

Europska unija, koju se često percipira kao mjesto na kojem se ne bi očekivali takvi trendovi, itekako je svjesna problema.

U Bruxellesu su odlučili krenuti u borbu s tom pojavom, koja je problem i u najmlađoj članici EU-a.

“U Hrvatskoj između 4 i 12 posto osoba nikada ne završi srednju školu, a točan broj mladih koji ispadaju iz sustava obrazovanja se ne zna. Evidentirana stopa ranog odustajanja od školovanja u većini europskih zemalja kreće se između pet i 15 posto. EU pod ranim odustajačima od škole podrazumijeva mlade u dobi od 18 do 24 godine koji imaju niže srednjoškolsko obrazovanje, ili obrazovanje koje je manje od toga, uz uvjet da više nisu u sustavu obrazovanja ili osposobljavanja”, kaže Nedjeljko Marković, predsjednik zagrebačke udruge Pragma, koja se, između ostalog, bavi i programima podrške mladima.

Rano prekidanje školovanja je, kaže Marković, tiha epidemija, koja dovodi do gubitka proizvodnih radnika, pa postaje ozbiljan gospodarski problem.

Porazni podaci dolaze i iz Bosne i Hercegovine. Prema posljednjem istraživanju, provedenom u suradnji Instituta za razvoj mladih KULT i Ministarstva kulture i sporta entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, postotak mladih koji prerano napuštaju obrazovni sustav u Federaciji 2013. godine iznosio je čak 33 posto.

‘Poplava’ diploma

Najveći broj njih obrazovni sustav napušta zbog financijskih razloga. Postotak učenika i studenata koji primaju stipendiju, prema posljednjim istraživanjima, iznosi tek četiri do 10 posto, a i te stipendije su male i kreću se od 100 do 200 konvertabilnih maraka (50 do 100 eura).

A i takva financijska podrška sve je manja. K tome, mnogi mladi smatraju da je pri dodjeli stipendija potrebna veća transparentnost. I u ovom području sumnjaju na korupciju i nepotizam.

Kako kaže Rusmir Pobrić, stručni suradnik Instituta KULT, čak ni najbolji studenti nisu sigurni u podršku nadležnih institucija vlasti.

Jedne godine imaju podršku, a druge godine ih se izostavi iz proračuna. Politika problem, tvrdi, ne prepoznaje. Osim toga, taj problem nije jedini.

“Povećava se broj onih koji ne vjeruju da im formalni obrazovni sistem može osigurati posao u struci. Uz sve, nezadovoljni su manjkom prakse, preopširnim programima, odnosom i stručnošću nastavnog kadra. Reforma obrazovanja u Bosni i Hercegovini ide presporo, postojeći sistem ne odgovara potrebama onih koji ga pohađaju, niti potrebama društva, a niti privrede. On odgovara još samo onima koji iz njega crpe plate”, kaže Pobrić.

Istodobno, i u Bosni i Hercegovini postoje naznake “poplave” diploma. No, prema Pobriću, one nisu primarni problem, već je to nedostatak radnih mjesta. Od oko 550.000 nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, gotovo 40.000 je osoba s fakultetskim diplomama, a ponuđenih radnih mjesta krajem prošle godine bilo je tek oko 3.000.

Problem ponovo politika

Posljedica je da mladi više i ne očekuju da rade u struci, već traže bilo koji bolje plaćen posao. A i plaća za koju bi bili spremni raditi nije zapravo velika – pristaju na 300 eura.

No, ono što je pritom važno istaknuti, kaže Pobrić, jest da je “poplava” diploma, posebno onih koje su zatrpale zavode za zapošljavanje, uzrokovana i lošom politikom, koja je posao u javnoj upravi učinila jedinim sigurnim i dovoljno atraktivnim poslom koji dugoročno može osigurati egzistenciju.

Pobrić stoga zaključuje da sveprisutna javna promocija obrazovanja koja mlade “tjera” na dugotrajno školovanje i stalno usavršavanje nije problem, jer se to radi i u naprednijim zemljama. Problem je, smatra, ponovno politika. Ona ne kontrolira i ne usklađuje obrazovni proces na način da se, primjerice, ograniči upis na suficitarna zanimanja, a potiče upis na zanimanja za koja postoji potreba.

“Kreirani politički ambijent učinio je da mladi sanjaju posao u javnoj upravi. Stoga upisuju zanimanja koja su suficitarna i kojih je najviše na zavodima za zapošljavanje, ali se za posao u javnoj upravi najviše traže. To su ekonomisti, pravnici, politolozi… Upisna politika nikada nije zaživjela, upisne kvote nisu određene prema službenim statistikama, potrebama tržišta rada i procjenama stručnjaka”, objašnjava Pobrić.

Mladi moraju učiti kako da uče

Pojednostavljeno rečeno, Bosna i Hercegovina nema politiku zapošljavanja koja bi uvezivala obrazovni sustav s tržištem rada.

U skladu sa svime rečenim, Pobrić smatra kako je za mlade važno da pri donošenju odluka o planiranju budućnosti ispitaju tržište rada, posavjetuju se sa stručnjacima koji im mogu pomoći pri profesionalnoj orijentaciji, ali da pritom imaju na umu da im ni to nije jamac uspješne poslovne karijere.

“Mladi se danas, u vremenu brzog razvoja nauke i tehnologije, moraju ‘učiti kako da uče’. Cjeloživotno obrazovanje je danas neizostavno, moraju biti spremni da se bore”, kaže on.

Pobrić zato poručuje da mladi danas moraju biti aktivni građani te moraju jasno i javno zagovarati i ukazivati na slabosti sustava, jer se on sam od sebe neće promijeniti. A, na koncu, država, društvo i institucije sustava morat će se prilagoditi potrebama mladih isto onoliko koliko i mladi novonastalom ambijentu.

Izvor: Al Jazeera

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *