Hamida

Pet načina na koji su Amerikanci promijenili Boga

Pet načina na koji su Amerikanci promijenili Boga
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

(CNN)- Ono što se uči u crkvama u Americi, jeste da je Bog uvijek isti- danas, sutra, zauvijek. Ako sagledamo našu historiju, do 400 godina unazad, zapitamo se da li se naša percepcija o Bogu imalo razvila.

Da li je naš američki Bog isti kao i 1629. godine, u vrijeme kada su se Puritanci masovno kretali prema „Obećanoj Zemlji“? Da li je naš današnji Bog isti kao 1801. u vrijeme duhovnog buđenja kršćana u Kentakiju, kada su u duhovnoj ekstazi klečali na zemlji, na sve četiri, lajali i zavijali kao divlji psi?

Da li je naš Bog isti kao onaj iz 2001. kada je mlađi George W. Bush pobijedio na predsjedničkim izborima, ujedinjujući tadašnje uspješno, američko biračko tijelo, a svoj slogan nazvao „Suosjećajni konzervatizam“.

Odgovor je, ne! Istina je da Bog više nije isti kao prije, niti ovdje u Sjedinjenim Državama, niti među američkim vjernicima. Ovdje, Bog se mijenja.

Naše vlastito zamišljanje Boga nije nešto novo. Mijenjamo poimanje Boga od kad su Anglo-Saksonci prvi put kročili na ove prostore. Evo par primjera:

1. Puritanska zabluda

Čak i prije odlaska iz Engleske, Puritanci su radili na promjeni Božijeg svetog plana. Međutim, ishod je bio obrnut.

Šireći Božiju riječ, fokus Puritanaca je možda bio jedini način za crkvenog svećenika i „pritajenog“ Puritanca, John Cottona, da ubijedi svoje odmetnike u blagostanje novog života u Bostonu.

Iako su Puritanci bili progonjani i iako su bili ugrožavani od strane Engleske crkve, većina ih nije bila naročito entuzijastična pri pridruživanju John Winthropovim avanturističkim pohodima u „Novi svijet“.

Na propovjedi „Božije obećanje svome narodu“, Cotton se poslužio pričom iz Starog zavjeta, proročanstvima i slikovitim dočaravanjima, da bi približio Božiji govor, govor koji Puritance izravno smješta u srž božanskog plana.

Prema Cottonu, Bog ne samo da je pripremio mjesto (Ameriku) za svoj novi narod (Puritance), nego Bog sve svoje nade polaže u Puritance, smatrajući ih narodom koji će preinačiti nad drugima, kako u religioznosti tako u gospodarskom i društvenom uspjehu u Novom svijetu.

Bez sumnje, Cottonovo sveto proročanstvo je inspirisalo Winthropa u stvaranju nezvaničnog Puritanskog slogana koje glasi: „Bit ćemo kao grad na brežuljku, sve će oči biti uprte u nas.“

Puritanci su pristigli u Boston, zaluđeni idejom da su od Boga odabran narod, čiji je prosperitet određen prije samog stvaranja Zemlje.

2. Bog stvara evanđeliste

Unutar već dvije generacije, američki narod, uključujući veliki broj Puritanaca, izgubio je pobožnost, što je potaklo propovjednike na pokretanje ponovnog duhovnog oživljenja. Jedno od najvećih uzroka Velikog buđenja jeste način na koji je Bog pristupio američkom narodu.

Prema evanđelisti, Georgu Whitefieldu, umjesto organizovanja raznih vjerskih skupova, Bog je sada odabrao lični pristup pojedincu.

Iako su Amerikanci već skoro 2 stoljeća zanemarivali Isusa, Whitefield i pobornici, počeli su sa propovjedima u kojima Bog zaobilazi utjecaj i posredništvo crkve direktno se obraćajući ljudima.

Whitefield je dostigao veliku slavu među baptistima i prezbiterijancima, prenoseći poruku zvanu“Novo rođenje“. Neki historičari smatraju da ga je 80% američke populacije pratilo na tim propovjedima.

Njegovi preporodi pridonijeli su promjeni u načinu kako će Amerikanci stupiti u kontakt sa Stvoriteljem univerzuma, šaljući poruku da se duhovna prelamanja dešavaju unutar nas samih.

Štaviše, Whitefieldova poruka mira- duhovni mir, koju su mnogi Amerikanci izjednačili sa nacionalnom slobodom, je postala ujedinjujući ideal, koja je pomogla razdvojenim kolonijama u nastajanju „jedne nacije pod vođstvom Boga“.

3. Ljubav prema Isusu

Usred američke kampanje za nezavisnost, ljudi su težili prema evanđelskim crkvama poput Baptističke i Metodičke. Ti skupovi su se mogli pohvaliti ležernijim pristupom obožavanja i vjerovanja, u suprotnosti uštogljenom vjerovanju/religioznosti kongregacionih i anglikanskih okupljanja. Onda, u 1801., poprilično čudno duhovno okupljanje više od 20 000 ljudi u Cane Ridge, Kentucky, desio se preporod koji je izazvao mnoge promjene, prvenstveno duhovnu pobunu protiv Kalvinizma.

U Americi, posredstvom propovjednika, poput Charles Grandison Finneya, Peter Cartwrighta i Barton Stonea, Bog koga su ljudi obožavali je bio onaj koji je dopuštao ljudima izbor vlastitog duhovog pravca.

Pošto su baptisti i metodisti odvraćali Ameriku od reformiranog nauka, čime su vjernike preusmjerili sa obožavanja Boga i Oca na Isusa, čime su Isusa učinili Božijim sinom, odnosno „licem“ kršćanske duhovnosti.

U vrijeme dok su američki sljedbenici vjerovali da je Isus platio cijenu njihovih grijeha, Isus nije bio tema rasprava, na način kako kršćani danas o njemu raspravljaju. U ranim 1800. bilo je mnogo lakše uporediti Isusa sa uobičajenim Amerikancima. Isus je nudio više praktične duhovnosti, način duhovnosti koji je slavio Isusovu humanost- muškost u patnji, njegovo meso i krv; veza otac/sin sa Bogom, njegova sposobnost da razumije ljudske nedaće.

Jednostavniji pristup kršćanstvu, koje su baptisti i metodisti ponudili, će na kraju biti testirano raspravom o ropstvu, tj. konflikt koji je podijelio američke crkve, mnogo prije nego što je podijeljena nacija.

4. Američka apokaliptična opsesija

Decenijama nakon Građanskog rata, američko kršćanstvo, pobornici Isusa odveli su do John Nelson Darbijeve apokaliptične teologije, dispenzacionalizma. Darbi je svojim mišljenjem o Kraju vremena privukao određenu pažnju u svojoj rodnoj zemlji, Engleskoj. Ali ovdje, zahvaljujući Darbijevim braniteljima, poput James Brookersa, D.L.Moodya i Cyrus I. Scofielda, Amerika se zaljubila u „konačno uskrsnuće Isusovo“. Dispenzacionalizam je promijenio sve o američkoj vjeri i vjerovanju, pogotovo način kako su evanđelisti koristili vjerovanje u različitim

sferama života, uključujući podršku zabrana, ratove, borbu protiv učenja o evoluciji i krštenje pristiglih imigranata kao i drugih naroda. Među evanđeliste, dispenzacionalizam je unio strah; uveo odbrambeni stav i nebrigu pri pomaganju „propalog svijeta“.

5. Billy Grahamov učinak

Pošto je država tražila pomoć nakon Drugog svjetskog rata, Amerikanci su nadu polagali u potragu za Bogom (smorgasbord) koju je kršćanstvo izvodilo iz Biblijskog fundamentalizma do Svetog Duha, od odgojno- istomišljenog Rimskog katoličanstva do sklonosti visokoj crkvenoj duhovnosti.

Jedan čovjek je mogao povezati crkvu i denominalne veze: Billy Graham. Neobuzdan granicama vlastite crkve, Grahamov Bog se razvio u božanstvo koje je nekolicina Amerikanaca poznavala. Grahamov Bog se udvarao podjednako i konzervativnim i karizmatičnim vjernicima, ne vrijeđajući većinu katoličkih i episkopalnih vjernika.

Usred velike i raznovrsne „gozbe“ Grahamov Bog je bio kao sendvič od maslaca i marmelade, veličanstveni brend, uvezen pomoću knjiga, televizije, radia, novina i ogranizovanih događaja.

Na mnogo načina, Graham je bio prvi koji je otkrio svu snagu Boga. I to je sve promijenilo. Danas mnogi kršćani ne vide razliku između boga i Boga, koje je pretvorilo američko božanstvo u supersilu, svemoguće božanstvo koje se može povezati sa svime, od poduzetništva do politike, od omrznutih kampanja do obećanja bolje budućnosti. Ovdje u Americi, Bog se konstantno mijenja. To je božanska priča koju mijenjamo i kojom manipulišemo, nekada nenamjerno a nekada namjerno, onako kako nam odgovara.

Mi stvaramo najmoćnijeg Boga koji potpomaže naše vlastite prohtjeve, bilo da se radi o gradovima izgrađenim na brdima ili pak predsjedničkim izborima.

Matthew Paul Turner je autor „Naš Veliki Američki Bog: Kratka Historija našeg vječnog Božanstva“. Stavovi izraženi u ovom članku pripadaju Turneru.

Za Al-Rasub prevela Elvira Memić

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *