Anessa Džinić

PARADOKSALNOST SVJETSKE DEMOKRATIJE

PARADOKSALNOST SVJETSKE DEMOKRATIJE
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

PARADOKSALNOST SVJETSKE DEMOKRATIJE

Koliko je uistinu demokratija vladavina naroda ili barem njegove većine, te da li je tajno i tajnost proizvod društva ili države čiji je cilj upravljanje/manipuliranje građanstvom?

Demokratija uvijek zadržava svoju primarnu bit, a to je učestvovanje naroda u izboru, raspodjeli i smjeni vlasti. Demokratija (grč. demos narod, krateo vladam, kratos vladavina, vlast, demokratia) je vladavina naroda, narodna vlast; državno uređenje u kojem, po naučavanju o trima vlastima, najvišu vlast, zakonodavnu i izvršnu, vrši cijeli narod (bez obzira na imovinu, položaj i školovanost), bilo u obliku neposredne demokratije kada o državnim poslovima odlučuje skupština cijelog naroda bilo preko izabranih predstavnika.a to je reprezentativna/ predstavnička demokratija. (Anić, Klaić & Domović, 262:1998)

Postojana je i vidljiva diferentia specifica između fenomena okultizam kao tajnog i između tajnog koje se tretira danas u ‘savremenim’ demokratijama. Okultizam može utjecati samo na manju zajednicu koja ju praktikuje, koja je tradicionalna i tiče sa samo njih, ali tajno koje posjeduje jedna država, od koje zavisi njena opstojnost, njena pravna održivost, legitimitet i suverenitet, onda treba da se tiče svih njenih građana.

TAJNO U EVROATLANTSKIM DEMOKRATIJAMA

Stavljajući u odnos demokratiju na balkanskom i općenito na evropskom području dolazimo do zaključka da je evropska demokratija postojanija i stabilnija, te naposljetku i bolja, ali u čemu? I na jednom i na drugom području su vođeni ratovi, svrgavane vlade i bivale revolucije. Razlika se nazire u boljem zataškavanju državnih tajni, u efektivnijoj manipulaciji građanstvom, u preprednijem korištenju masovnih medija kao produžene ruke političara i ‘savremene’ demokratije.
U tome se ogleda primarna i jedinstvena veličanstvenost njihove demokratije koja je navodno razvijenija i civilizovanija; ali ne-ona je samo mimikriranija. Demokratija nije demokratija ako nije javna i transparentna, a ona to nije u potpunosti nigdje. Šta onda postoji? Neki novi svjetski poredak koji potencira Evropa! Postavlja se pitanje šta je suština tog svjetskog poretka? Vladavina Sjedinjenih Američkih Država ili Sjedinjenih država Evrope. Tajna narcisoidnost i egocentričnost koja ne može dugo da bude latentna.

„Tajanstveno i nepoznato je kao neobjašnjivo i zagonetno, nerijetko okruženo atmosferom nečega stranog i nelagodom. Na jednak način djeluju i okultni fenomeni koji čovjeka konfrontiraju sa nepoznatim, koji u mnogim slučajevima djeluju zastrašujuće i nelagodno. No, to nimalo ne ublažava njihovo fascinatno djelovanje: gdje god da se pojave manifestira se njihova tamna privlačna snaga… tamo gdje smo nailazili na prividnu jednoznačnost i sigurnost, sada pronalazimo oslobađajuću širinu čuđenja i zabezeknutosti.“ (Tajni život demokratije, Esad Zgodić, 2010)

 

PRIVATNO, TAJNO I JAVNO

Mnogi se pitaju kakva je razlika između privatnog i tajnog, možda ta da je privatno sfera profanog građanstva, a tajno sfera države kojom ona manipulira kako njoj odgovara u određenim situacijama. Na koncu, država upravlja i tajnim i privatnim, jer njene službe manipuliraju našim privatnim podacima.

„Ako nismo u stanju demokratski misliti, ne možemo niti demokratski djelovati i poanašati se.“ (Živjeti demokrastki, Pavao Brajša, 2001)

Ona može da zna naše privatno bez našeg znanja i odobrenja, a mi trebamo da se pozivamo i pozovemo na zakon kada nešto želimo saznati, koji opet država donosi, usvaja i interpretira. Država treba da nam bude primjer, a u suštini nipodaštava svoju vlastitu legitimnost.

Gdje je tu onda PRIVATNOST?? A javno, javno je samo tu da bi zavaralo građanstvo, da bi se činilo da država nešto čini transparentno i da joj je stalo do pučanstva i tako do sljedećih izbora.

Tajna, tajno i tajnovitost se može koristiti onda i samo onda kada se građanstvo pokušava zaštiti od paničnosti u situacijama u kojima bi to samo odmoglo. Ali tajna i tajnovitost kao obmana nije prihvatljivo iz razloga što građanstvo ima pravo da zna kada se na njima vrše nasumična i nepotpuna eksperimentiranja ‘stručnjaka.’

Demokratija je vlast naroda, a ne vlast nad narodom bez njihovog znanja. Sve ono što može ugroziti njihovo bivstvovanje zaslužuje biti predmetom njihovog znanja. Politika se tretira kao najveća tajna demokratije. Prividna je i manipulativna. Državni funkcioneri plasiraju samo ono što njima odgovara i što im službe za javnost sugeriraju. Postavlja se pitanje do koje granice tajno ide i do koje granice tajno uopće može ići? Tajno se monodeterminiziralo, demoniziralo i kao takvo nema granica. Postavlja se pitanje da li će se ostvariti tvrdnja Imanuela Kanta da je demokratija put koji vodi u despotizam???

„Ma koju baklju da upalimo i ma koji prostor da njome osvijetlimo, uvijek će naš horizont biti ograničen dubokom noći.“ (Tajni život demokratije, Esad Zgodić, 2010)

Piše: Anesa Džinić

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *