Hamida

Odnos medija, javnog mnijenja i odbrambene politike

Odnos medija, javnog mnijenja i odbrambene politike
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Javno mnijenje je mišljenje pripadnika pojedinih grupa ili više društvenih grupa o tome kako treba riješiti problematična pitanja za grupu kao cjelinu, ili je u pitanju opći interes čitave zajednice. Javno mnijenje postoji čak i onda kada se ne izrazi mišljenje. Naime, kao pripadnicima javnog mnijenja, treba da bude jasno da izraženo mišljenje nije mišljenje privilegovanih grupa, odnosno elita, već određenih društvenih grupa, u koje se mi shodno interesima svrstavamo. U demokratskim društvima putem javnog mijenja se utiče na političku strukturu, pa čak i u nedemokratskim  društvima u određenoj mjeri jer se jedino na taj način putem kolektivne svijesti može uticati na vladajuće strukture u liberalnijem pravcu.  S tim u vezi bitno je spomenuti jednu veoma bitnu značajku ili fenomen, javnost. Javnost nam u raznim oblicima kreiraju masovni mediji, a javnost je po  definici  socijalni milje  gdje posreduju privatna i javna sfera.

Shema izgleda ovako :

MEDIJI → JANOST→ JAVNO MNIJENJE.

Da bi određen medij proizveo javnost, željenu, mora da ima uspješan utjecaj na javno mnijenje. To je na neki način naša svakodnevnica , jer se javna rasprava  započne tek onda kada dio elite odluči da prikaže javnosti svoj pogled na problem i sa medijima u rukama uspješna usmejrava tok određene rasprave ili polemike.  Važnost određene teme je proporcionalna njenom spominjanju u medijima. Veliki je uticaj medija na političke odluke, primjer toga je izvještavanje o ratu i iznošenje pogleda o učesnicima rata. Emisije o ratu potiskuju i sve ostale teme važne za obraditi kao što je privredna i ekomska tema koja je, ma o kojoj se zemlji radilo, jedna od najznačajnijih. Jedan od takvih ratova je i zaljevski rat 90-tih , gdje su američku javnost  pred iračku invaziju  Kuvajta prepravile temama o tom ratu. Čak su se i  odluke predsjednika Busha rangirale po uspješnosti rješavanja vanjsko-političkih problema.

U početku je domaća elita bila jedinstvena u mišljenju o spomenutom konfliktu, te je stoga američka javnost podržavala američu ulogu u rješavanju krize i to je odjednom postao nacionalni problem. Međutim, čim je došlo do podjele elita i izvještavnju medija o tome, podjelilio se i javno mnijenje. Ono što je jednako važno spomenuti je i sigurosna politika i Oꞌ Heffernanov  koevulativni model uzajamnog iskorištavanja koji se zasniva na pretpostavci da oblikovanje i izvođenje sigurosne politike nije moguće bez medija, sa druge strane medijske kuće ne mogu pokrivati međunarodna događanja bez pristanka vlade, što još uvijek ne znači kooperaciju medija i vlade. Tako da u oblikovanju izdavajanju politike, savremeni mediji imaju veliku ulogu, u biti su sastavni dio jer je odbrambena politika sastavni dio medijskog procesa.

Reakcija javnosti na ulogu odbrambenih sustava kao i pri oblikovanju javnog mnijenja je dvostruka:

• Prva reakcija se iskazuje u ograničenom uticaju javnosti na negativan proces ″militarizacije ″, što znači da slijedi proces jačanja položaja i uloge vojnog djelovanja u sustavu, a i time veće izdvojenosti ovog društvenog podsustava iz sveukupnog procesa oblikovanja javnog mnijenja i njegovih aktera u društvu.

• Druga reakcija podupire uključenost u proces oblikovanja javnog mnijenja, jer pri tome dolazi do harmonizacije stajališta i vrijednosti o primjerenoj ulozi oružanih sila u društvu. Harmonizacija vrijednosti oružanih sila i javnosti je također ideal, kojem moraju težiti svi elementi odbrambenog sustava. ( Voćkić- Avdagić, 2002: 143 )

Oružane sile kroz proces komuniciranja, prilagođavaju se imperativu javnosti tako što oblikuju zahtjeve javnosti.

Javno mnijenje se oblikuje preko masovnih medija  i odbrambeni sustav često koristi medije, čemu slijedi konflikt unutar medija. Mnogi mediji su u rukama države, ili velikih političkih  i privrednih  intresnih skupina, koje nadgledaju sadržaj medija i diriguju sadržajem. Ako se putem medija ostvari željeni interpretacijski okvir javne teme, elite tada ispunjavaju očekivanja javnosti i u zamjenu dobivaju utjecaj.

 

Piše: Ajla Borovina


 

Reference :

Nuhanović, Asad : Fenomen javnosti, Sarajevo, 1988.

Voćkić- Avdagić, Jelenka: Suvremene komunikacije, Ne ⁄sigurna igra svijeta , FPN, Sarajevo, 2002.

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *