Anera Šehić

Odbijte biti žrtva nasilja u porodici!

Odbijte biti žrtva nasilja u porodici!
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Skoro svakodnevno u medijima vidimo razne naslove o nasilju u porodici. Prvenstveno su tu žrtve žene i djeca, rjeđe muškarci.

Problem našeg društva i razmišljanja jeste što ne poznajemo dovoljno sam termin “nasilje” i ne znamo šta ono obuhvata, te smo nerijetko svjedoci nasilja i raznih maltretiranja slabijih, a da toga nismo ni svjesni.

Nasilje u porodici podrazumijeva “svako djelo fizičkog, seksualnog, psihičkog odnosno ekonomskog nasilja do kojeg dolazi u okviru porodice ili domaćinstva, odnosno između bivših ili sadašnjih supružnika ili partnera, nezavisno od toga da li učinilac dijeli ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom (Vijeće Evrope, Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, Istanbul, 11. maj 2011. godine).”
Ministarstvo unutrašnjih poslova BiH definira nasilje kao svaki čin protiv volje pojedinca koji ugrožava lični integritet bilo da se radi o fizičkom, psihičkom, seksualnom ili ekonomskom nasilju.

Osnovni cilj nasilnika jeste potpuna kontrola nad žrtvom i njenim životom, manipulacijom, upotrebom sile, zastrašivanjem i sl.

 

NISU SAMO UDARCI NASILJE

Često uočimo žrtve nasilja ili se prepoznamo kao žrtve kada dođe do fizičkog maltretiranja. Zbog toga je jako važno da znamo da su i uvrede, vrijeđanja na bilo kom osnovu, zastrašivanja, zapostavljanje, potcjenjivanje, nepoštivanje našeg integriteta i prava, seksualna uznemiravanja, kontrola i oduzimanje prava na novčanu zaradu vrste nasilja koje nije nužno podnositi.

Fizičko nasilje  šamaranje, guranje, premlaćivanje, čupanje kose, udaranje rukama, nogama, predmetima.

Psihičko nasilje nema vidljive tragove poput fizičkog, ali ostavlja trajne posljedice na samu ličnost žrtve njeno samopoštovanje i racionalno odlučivanje.

Ova vrsta zlostavljanja uključuje razne uvrede, prijetnje, ismijavanja, omalovažavanja, sputavanja, izolaciju.

Posljedice ovog vida nasilja mogu dovesti čak do pokušaja samoubistva žrtve.

Seksualno nasilje  jeste   seksualno uznemiravanje i/ ili silovanje, primoravanje na seksualni odnos bez pristanka žrtve.

Ekonomsko nasilje podrazumijeva ostavljanje člana porodice bez sredstava za život uskraćivanjem ili oduzimanjem finansijskih sredstava za život.

 

NASILJE U PORODICI RIJETKO POČINJE UDARCIMA 

Nasilje pretežno počne “bezazlenim” napadima, uvredama, naguravanjem.

Prema posljednim istraživanjima više od polovine žena iz uzorka izloženo je nekoj vrsti nasilja, od kojeg je najčešće psihičko, a slijedi ga fizičko te seksualno zlostavljanje.

Žene koje su od svoje 15 -e godine iskusile bilo kakvu vrstu zlostavljanja: BiH 52,8 %, FBiH 52,8 %, RS 52, 7 % (Agencija za ravnopravnost spolova BiH).

Ove statistike obuhvataju samo prijavljene slučajeve nasilja. U stvarnosti broj je, nažalost,  mnogo veći.

Ovaj problem je odavno iz privatne sfere prešao u javnu i zaštita žrtava nasilja je jedan od imperativa u poštivanju ljudskih prava. Zato je svaki pojedinac koji  uoči bilo koju vrstu nasilja dužan prijaviti to nadležnim organima ili centru za socijalni rad.

 

KO PRUŽA ZAŠTITU ŽRTVAMA?

Žrtve bilo kojeg navedenog nasilja mogu se obratiti centrima za socijalni rad, mogu zatražiti pomoć u sigurnim kućama čiji brojevi su dostupni na internetu ili se mogu obratiti policiji odnosno nadležnim organima, ukoliko nisu u stanju da se suoče sa zlostavljačima.

 

 

bosnia.alrasub.com

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *