Anessa Džinić

Obrazovanje: sredstvo ili cilj??? (I dio)

Obrazovanje: sredstvo ili cilj???  (I dio)
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Da li cilj opravdava sredstvo? Koliko danas ljudi pridaju značaja pravom i eklatantnom obrazovanju? Ideja obrazovanja jeste način čovjekovog oblikovanja. Postoji li danas obrazovanje prema humanističkim idealima-formiranju i razvoju duha i talenata koje će pojedinca dovesti do razvoja individualnosti i do s(a)vjesnog života u zajednici? Je li obrazovanje prestalo biti cilj i postalo sredstvo, koje se ostvaruje isključivo onda kada donosi profit na tržištu?

 

Obrazovanju koje može da promijeni svijet, koje vraća vjeru u prave vrijednosti koje su zasnovane na onome što smo toliko puta pročitali, ali i ono obrazovanje i znanje koje smo usvojili. Obrazovanje predstavlja dugoročan i konstantan proces koji traje sve dok čovjek diše. Nauka, znanje, istraživanja i nova saznanja ne staju tamo gdje smo mi stali, tamo gdje smo mi završili sa tehničkim obrazovanjem koje je predviđeno zakonom. Ono traje i trajat će dok je svijeta i vijeka, dok postoji čovjek, ali čovjek koji žudi i traži pravo znanje koje će znati primjeniti, ali i znati podijeliti i razmijeniti to znanje sa drugim ljudima.

 

Obrazovanje treba da nagna ljude da aktualiziraju ljudski ideal u sebi samima koliko god je to moguće. Obrazovanje je opći temelj na kojem počiva svaki napor da se ostvari potpuno ili idealno čovječanstvo. (B. Jill Carol, Dijalog civilizacija, 2010)

 

Đuro Šušnjić kaže da je ovo mučno doba u kome raste broj onih kojima se dešava stalna ili povremena obustava mišljenja, kada je glupost dužnost, a promašaj navika! Mnogo je primjera u historiji gdje je znanje jednoga zloupotrebljeno, jer je slučaj bio vlastite beneficije, a ne cjelokupna ljudska dobrobit. Barut je bio supstanca koja je pomogla Alfredu Nobelu, da nakon sistematskih istraživanja ‘ukroti’ nitroglicerin-vrsta eksploziva, i tako pomogne lakšem skladištenju i prijevozu tog eksploziva. Cilj mu je bio da pomogne ljudima, a iz toga je nastalo mnoštvo eksploziva i ratova.

Jedini cilj mog života bio je širiti znanje-uvjeren da to znači prije svega širiti blagostanje. Alfred Nobel

 

A danas niko ne može reći da nije isti slučaj i sa izumom nuklearne bombe. Svi smo svjedoci šta se desilo u Japanu. Znanje ne smije i ne bi trebalo da se zloupotrebljava, to nije sredstvo da se naudi drugima, već naprotiv da se drugima pomogne. Ali opet sve počinje od lične potrage za pravim vrijednostima, za moralnim vrijednostima, za moralnom edukacijom, za učenjem kao centralnom vrlinom, za principima koji ne dozvoljavaju da se ophodi prema drugima drugačije od onoga kako bismo mi htjeli da to drugi prema nama čine. Sve je ireverzibilno.

 

Konfučijanska posvećenost obrazovanju jeste posvećenost individui, ljudskim bićima unutar njih samih i u kolektivu, kao i humanosti kao nukleusu moralne vrline koja u isto vrijeme definira šta znači ljudsko biće i učvršćuje dobro, stabilno društvo. Pa se zapitamo da li što više znamo, više se odmičemo od onoga što je moralno u nama. Branislav Malinowski kaže da kultura nameće društvu i ljudskom ponašanju novu vrstu specifičnog determinizma. Ono što je već unaprijed određeno, utvrđeno od strane društva i zakona, ne da se mijenjati, a mi to danas činimo, mijenjamo stvari koje znamo da se ne bi trebale mijenjati. Moral je jedino što vrijeme ne mijenja, to je ono što je opstalo kroz mnoge civilizacije i društva. Ono što je namijenjeno da se poštuje kao takvo. Kultura znanja je nastajala stoljećima i sada moderni čovjek kulturu znanja hoće da mistificira.

 

Ipak i kad bi bilo moguće, uništiti izvor sveg dobra vodi ka potpunom kaosu. Što bi značilo anarhija u svakom aspektu života. Nietzsche spominje da treba imati u sebi još kaosa da bi mogli roditi treperavu zvijezdu. Ali značili to da stalna postojanost kaosa u maloj količini je potrebna da bi čovjek mogao stvarati brilijantna djela i djelovati na način da se svaki put rodi nešto novo i korisno za druge? Koliko doista iz kaosa može nastati bilo koja vrsta reda i poretka. Napredak i poredak jeste potreban da bi se u konačnici spasilo čovječanstvo, tako da postojanje kaosa remeti red.

 

Nema te nauke koja pojedinca može naučiti da bude dobar čovjek; niti ga može naučiti, niti ga može odučiti; Jer kad bi se dobrota učila, učeni bi bili dobri, a oni koji to nisu zli. Ali ima dobrih koji nisu učeni i učenih koji nisu dobri. (Đuro Šušnjić, Krtika nauke)

 

bosnia.alrasub.com

 

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *