Azra Kahriman

(Ne)postojanost međunarodne zajednice (II)

(Ne)postojanost međunarodne zajednice   (II)
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Nerzuk Ćurak navodi, u svojoj knjizi “Geopolitika kao sudbina, Slučaj Bosna: Postmodernistički ogled o perifernoj zemlji” da je međunarodna zajednica: “multilateralni proizvod SAD-a, simbioza američkog nacionalnog interesa i američkog Ethosa kao svjetskog”, (Ćurak, 2002:129), što znači da će Amerika, u ovom slučaju posmatrana kao međunarodna zajednica djelovati i aktivirati se samo ondje gdje je to u njenom interesu, kako bi zaštitila samu sebi i očuvala poziciju hegemona. To se veoma jasno vidi na primjeru agresije na Bosnu i Hercegovinu.

 

“Razlozi intervencije međunarodne zajednice u zaustavljanju rata protiv Bosne i Hercegovine prema (neo)realistima ležali su u zabrinutosti velikih sila za očuvanje svoje relativne moći a ne razlozima humanitarne prirode.” (Turčalo prema Taliaferro, 2006:42)

 

Najjednostavnije rečeno – do intervencije u Bosni i Hercegovini došlo je iz razloga što međunarodna zajednica nije htjela da dozvoli da njena uloga svjetskog peacemakera i peacekeepera bude poljuljana.

”Do savršenstva dovedeni – birokratska politika, grupna dinamika i hijerarhijsko donošenje odluka, omogućuju institucijama međunarodnog poretka u BiH da objektivni pluralizam motiva podvedu pod zajednički imenitelj – međunarodna zajednica za sebe, u svrhu poopćavanja bosanske egzistencije međunarodne zajednice i njenog preslika u druge krize u kojima će se međunarodna zajednica respektabilno institucionalno angažirati, gradeći lokalne elemente međunarodnog društva” (Ćurak, 2002:132).

 

Bosna i Hercegovina, sa ovakvom unutrašnjom podjelom (na Federaciju i Republiku Srpsku) predstavlja produkt međunarodne zajednice. Ako realno sagledamo trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, bit će nam jasno koliko je uspješna međunarodna zajednica bila u ovom svom produktu. Primjetno je da međunarodna zajednica obuhvata i razne svjetski poznate organizacije i na taj način djeluju zajedno. Politikom dominira interes, ali i međunarodnom zajednicom, pogotovo odlukama o njenim intervencijama i aktivnostima.

Prisustvo međunarodne zajednice se najuočljivije primjećuje u zemljama koje su u skorije vrijeme bile u stanju rata, i čije je rješavanje ranih prilika zahtijevalo prisustvo međunarodne zajednice kao udruženih svjetskih sila koje su u stanju riješiti neki sukob, ili bar bi trebale biti kao što se to od njih očekuje.

 

”U Somaliji, Kambodži, Bosni, na Kosovu, Istočnom Timoru, od skora Avganistanu međunarodna zajednica više nije apstrakcija već je postala opipljivo prisutna kao stvarna vlada dotične zemlje. Suverenost je u tim zemljama prestala postojati i funkcije upravljanja prenijete su na Ujedinjene narode ili druge agencije za pomoć i nevladine organizacije (NGO)” (Fukuyama, 2004:23).

 

Na osnovu ovih primjera primjetno je da je međunarodna zajednica iz nečeg apstraktnog prešla u nešto konkretno, odnosno da postoji. Ali opet, je li zaista potreban neki rat (nećemo uzimati u obzir kojih razmjera i kojeg broja žrtava) da bi se očitovalo prisustvo međunarodne zajednice i da bi se ona pojavila kao jedan od aktera međunarodnih odnosa.

Međunarodna zajednica ne predstavlja neki pravnu instituciju kao Evropska unija, Ujedinjene nacije, Međunarodni monetarni fond i sl. . Kada govorimo o međunarodnoj zajednici mislimo na organizacije, ali i na države i njihovo zajedničko djelovanje koje se prožima. Međunarodna zajednica predstavlja relativan pojam, ona postoji “po potrebi” (npr. u slučaju nekog sukoba, uključi se u rješavnje tog sukoba počesto kao međunarodni faktor arbitraže). N. Ćurak je konstatovao da “međunarodna zajednica postoji kroz svoje nepostojanje, ali i da ne postoji kroz svoje postojanje.” Najjednostavnije rečeno, predstavlja apstraktan pojam, koji je “po potrebi“ konkretan.

Kada god se nešto loše i krajnje prijeteće za mir desi (Sjeverna Koreja ispali projektil, Iran se bavi nabavkom nuklearnog oružja i sl.) očekuje se da djeluje međunarodna zajednica. Stoga bi ona trebala predstavljati trajno postojeće tijelo koje djeluje u interesu svih zemalja. Na primjeru Bosne i Hercegovine se može vidjeti djelovanje međunarodne zajednice. Razloge njene kasne intervencije u Bosni i Hercegovini nećemo pominjati. Stanje kakvo je u Bosni i Hercegovini ostavila međunarodna zajednica ne odgovara niti jednom od tri konstitutivna naroda, i vrlo lahko u ovoj zemlji može doći do sukoba u budućnosti. Čak i u stanju mira, zbog konstantnih povreda ljudskih prava, potrebno je neko više tijelo/organizacija (strana) kako bi se zaštitila (osnovna) ljudska prava. Izgradnja države predstavlja problem čak i za međunarodnu zajednicu, pogotovo u postkonfliktnom društvu.

Ironija je pojavljivati se na scenu međunarodnih odnosa onda kada dođe do nekog sukoba, a do tada mirno posmatrati sve ono što vodi do sukoba. Međunarodna zajednica bi trebala da postoji kao konstantno tijelo, kao jedan od aktera međunarodnih odnosa, i isto tako bi trebala da djeluje u interesu svih, a ne samo onih ekonomski, politički, pa i geopolitički jačih i bolje pozicioniranijih država. Ciljevi djelovanja međunarodne zajednice bi trebali biti krajnje objektivni, a pogotovo kada je riječ o djelovanju i intervencijama u koje je uključeno više strana.

Piše: Azra Kahriman

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *