Hamida

Mržnja prema Jevrejima je u porastu- kako i zašto?

Mržnja prema Jevrejima je u porastu- kako i zašto?
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Antisemitizam predstavlja opasnost. Mržnja prema jevrejskom narodu proteže se već 2 milenija, bilo da se radi o krvnoj osveti, progonu, protjerivanju, pogromu ili masakru. Danas, među nama žive ljudi preživjeli Holokaust, i jedino rješenje je njihovo „istrebljenje“pomoću industrijalizovanih i sistematičnih sredstava. Ovi svirepi pokušaji djeluju na trenutne stavove antisemista, povlačeći ih sa uglednih položaja u kojima su uživali, u mnogim evropskim državama, međutim, ne uspijevajući u tome u potpunosti. Čak ni posljedice užasa Shah-a ga ne mogu potpuno izbrisati zbog načina na koji je toliko dugo prisutan u evropskom društvu. Iako je njegov uticaj stagnirao određeno vrijeme, posljednja dešavanja ukazuju na pojavu „nove, stare mržnje prema Jevrejima.“

Razlog mog pisanja jeste podizanje svijesti o strogoj osudi antisemita. Pokušaji smanjenja utjecaja antisemitizma su prilično riskantni, međutim puko posmatranje dovodi do „širenja zaraze“. S druge strane, opsada Gaze od strane Izraela inicira jos jednu opasnost. U pitanje rasprave ulazi dilema da li antisemiti izmišljaju optužbe protiv pristalica palestinske pravde ili pak osuđuju djelovanja izraelske države. Glavni motiv se ogleda u pokušajima ušutkivanja onih koji osuđuju izraelsku okupaciju. Da situacija bude još komplikovanija, termin „antisemitizam“ oživljava duh starog prezira prema Jevrejima, u vremenu kad su najviše ugroženi.

Vođeni osjećajem solidarnosti prema potlačenom narodu, istomišljenici, suosjećaju sa Palestincima osuđenim na okupaciju, opsadu i nemilosrdne napade izraelskih vojnih snaga. Pobornici izraelskih napada na Gazu imaju i svoje mišljenje o trenutnim dešavanjima. Zastupaju stav da u svijetu sa toliko nepravde i prolijevanja krvi, ne vide ništa loše u suprostavljanju sektaškim ubicama Islamskih država (ISIS) ili Boko Haram.

Ovo stajalište, poznato pod nazivom „whataboutery“ (društva u zavadi) smatra da se jedna nepravda rješava pod cijenu druge nepravde. Zastupnici izraelske vlade vjeruju da je pažnja izazvana trenutnim konfliktom samo jedan u nizu dokaza prisutnosti antisemitizma. Na očigled svega svijeta su zločini koje Izrael sprovodi, privlačeći pažnju predstavljanjem sebe državom „naoružanom do zuba“ uz podršku svojih saučesnika, zapadnih moćnika. S druge strane, sekte poput Boko Haram i IS su ograničene našim rukovodiocima. Demonstracije i protesti djeluju kao sredstva postizanja utjecaja nad demokratski „odgovornom“ vladom.

To zasigurno ne znači da se monstruozni poduhvati antisemita povlače pred izraelskim djelovanjem. U prilog tome ide činjenica da su prošlog mjeseca, u pariškom predgrađu Sarcelles, su napadnuti posjedi u vlasništvu Jevreja i sinagoga. Uz tvrdnje pristrasnih Cionista, vremenom sam prepoznao međusobni sentiment koji ujedinjuje jevrejski narod i izraelsku vladu. Iste tvrdnje nisu povezane sa antisemitskim djelovanjem. Čitava situacija pokazuje da Jevreji nekoliko evropskih država trpe prijetnje i napade antisemita.

Nedavno izrečena nebuloza karakteriše pojam „antisemitizam“ lažnim, opravdavajući se trvdnjom da su Arapi, također Semiti. Time se vrši pokušaj zataškavanja pravog značenja antisemitizma i njegove uloge još od 19.stoljeća.

Često preovladava mišljenje da je Izrael izvor antisemitizma, te da brutalno ophođenje prema palestinskom narodu podstiče širenje mržnje prema jevrejskom narodu. Međutim, to je besmisleno. Postaje isto kao smatranje anti- muslimanske pristrasnosti neizbježnom posljedicom zastrašivanja fundamentalnih islamista. Većina ljudi se u stanju suprostaviti napadima, ali na indirektan način, što znači da se rasizam mora spriječiti a ne pokušati opravdati.

Da bi stali u kraj svim oblicima antisemitizma, uključujući i one koji se pretvaraju da su uz potlačene Palestince, trebamo ih prepoznati. Otežavajuću okolnost predstavlja zloupotreba i gubljenje samog značenja riječi. Uzmite za primjer Douglasa Murraya, pisca opsjednutog islamom, i njegovu izjavu od prije mjesec dana, gdje kaže: „Hiljade antisemita, danas, uspjelo je „zakrčiti“ London. ” Ta izjava je njegov izraz neslaganja sa protestima u znak podrške Palestincima. Na taj način je uvrijedio i Jevreje koji su izašli na mirne proteste protiv jevrejske vlade koja vrši masakr nad nedužnom djecom Palestine. Po ugledu na kolegu, Brendan O'Neill iz „Daily Telegraph“ smatra da se povećava broj antisemita. Njegov stav je reakcija na izjavu Ruperta Murdoch-a, gdje kaže „da je jevrejsko novinsko izdavaštvo anti-izraelsko u svakoj krizi“.

Još uvijek je prisutan utjecaj antisemitizma kojem se treba suprostaviti. Uzmimo u obzir Grčku, gdje se neonacistička stranka Zlatna zora razvijala uslijed financijskog kolapsa. Još u maju, 16 % atinskih glasača opredjelilo se za kandidata Zlatne zore, kao gradonačelnika. Prema nedavnim istraživanjima, 69% Grka podržava antisemite, Poljska 48 % ( uprkos patnjama iz prošlosti od strane nacista), i Španija 53%. Na aprilskim izborima, holandska antisemitska partija, Jobikk, je osvojila 5% glasova. Kao većina evropskih desničarskih partija, tako i francuski Front National, usmjerava svoje frustracije prema muslimanima, iako nosi korijene antisemitizma. Partija Front National je prije par mjeseci bila na čelu evropskih parlamentarnih izbora. Ističem, mržnja usmjerena prema Jevrejima je očigledna i prijeteća.

Antisemiti zastupaju mišljenje da su Jevreji vanzemaljci, izdajnici svojih država; da su paraziti te da posjeduju nezasluženi utjecaj. Ponekad su ovi stavovi prema Jevrejima otvoreni, a ponekad suptilni i opasni. Da bi se odbranili, moraju se ujediniti, premda su prethodne tvrdnje ukorjenjene u historiji, još od vladavine Rimljana. To ne znači da je antisemitizam biološki ugrađen u evropski mentalitet, jer on može i bit će odstranjen. Ne radi se samo o odbrani pristaša palestinskih ciljeva od kleveta i ogovaranja, nego sprečavanju podcjenjivanja ozbiljnosti antisemitizma,što utiče na težinu suprostavljanja njihovom utjecaju gdje god da se pojavi. Ne pričam u prazno. Budućnost evropskih Jevreja ovisi o tome.

Pisao,

Owen Jones.


Izvor: The Guardian

Za Al-Rasub prevela Elvira Memić

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *