Azra Kahriman

Mahya – Umjetnost svijetlećih poruka na istanbulskim džamijama

Mahya – Umjetnost svijetlećih poruka na istanbulskim džamijama
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Samo tri čovjeka, u cijeloj Turskoj, održavaju u životu oblik vjerske i vizualne umjetnosti nazvan “mahya” čije svijetleće poruke su se ugradile u sjećanja generacija i generacija stanovnika Istanbula.

Kahraman Yildiz i njegovi prijatelji ulaze u tamni i prašnjavi podrum džamije Dolmabahče, na obalama Bosfora. Za sobom vuku kablove, sijalice i priključke, u skučeni radni prostor. Uz njih je i Munir Džan, njihov bivši majstor i učitelj, po čijim instrukcijama i rade.

Nakon nekoliko sati mukotrpnog rada, između dva minareta bajkovite istanbulske Plave džamije okačiće jednu od mahyi – za Grad na Bosforu karakterističnih svjetlucavih simbola, sačinjenih od stotina sijalica. Preko brežuljaka i mora koji okružju Plavu džamiju, poželjeće dobrodošlicu nadolazećem mubarek mjesecu ramazanu.

trt3

Mayhe su se mijenjale kroz stoljeća. Od uljanih lampi korištenih za hvalisave poruke Osmanskog carstva do najvećih izraza pobožnosti, pa do električnih sijalica sa prikazom sekularnih poruka nakon rođenja Ataturkove Turske. Ove su se svijetleće poruke ugradile u misli i sjećanja mnogih stanovnika Istanbula, generacijama.

Yildiz se sjeća dana kada se zaljubio u mahyu. “U momentu kada je struja uključena, ugledao sam poruku: ‘Sretno ostvajanje’. Bio je to 29. maj 1975. godine, godišnjica od osvajanja Istanbula. Prekrasno je izgledalo.”

U današnjem vremenu, mahya kao umjetnost je u opasnosti od nestanka, jer je čuvaju samo tri čovjeka u cijeloj Turskoj.

 

mahya

Kahraman je 59-godišnji električar u penziji, veseo i otvoren. Proveo je 40 godina praveći i uzdižući mahye u svoje slobodno vrijeme. Sama riječ “mahya” potiče iz arapskog i perzijskog jezika, a označava nešto što pripada Mjesecu – “Mjesečevo”. Još uvijek se nije našao niko ko bi zamijenio čuvare ove umjetnosti, pa ni Yildiza, koji sa svojom dvojicom drugova Azizom i Sulejmanom održava ovu tradiciju u životu.

Mahya je pojava sa nešto dužom historijom – ustvari, ona je osmanska tradicija. Vladajuća dinastija je krajem 1600-tih godina počela da ukrašava džamije ovim oblikom rasvjete. Prenosi se da je pomoćnik imama džamije Fatih, kaligraf Hafiz Ahmed Kefevi objesio prvu mahyu između minareta Plave džamije, 1616. ili 1617. godine

 

Cami Ve Bölümleri

 

(trt.net.tr)

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *