Anera Šehić

Kraj znanosti- mogućnost ili činjenica ?

Kraj znanosti- mogućnost ili činjenica ?
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

 

Koliko god se trudili da otkrijemo nešto novo, da kažemo neku novu mudrost i nadmašimo antičke mislioce uvijek se vraćamo njihovim idejama i zaključcima. Pitamo se postoji li nešto što ti drevni narodi nisu znali ili barem naslućivali? Jesu li bili pametniji nego što smo mi danas ili se imalo mnogo toga otkriti?

Nakon otkrića da se Zemlja okreće oko  Sunca, a ne obratno; nakon otkrića atoma i njegovih dijelova; štampaće prese; otkrića gravitacije; crnih rupa i sl. sva današnja otkrića djeluju maleno i beznačajno. Živimo u vremenu kada se svakodnevno dešavaju neka unapređenja naučnih otkrića, ali sve važnije već je utvrđeno i otkriveno, ili nije?

Kakve su onda šanse da imamo još barem jedno  epohalno otkriće i šta bi to uopšte moglo biti?

Istim ovim pitanjima bavio se John Horgan u knjizi “Kraj znanosti“. Zanimalo ga je da li je nauka došla do tačke gdje može samo utvrđivati i produbljivati dosadašnja znanja. On u svojoj knjizi razgovara sa mnogim naučnicima iz različitih oblasti i pokušava odgonetnuti postoji li jedna Teorija koja je iznad svih drugih, teorija koja bi  dala odgovor na sva pitanja, koja su do sad ostala nerazriješena odnosno koja su ostala na teoriji kao ona o postanku svijeta i života na njemu.

Ukoliko postoji konačan Odgovor, rješenje svih nedoumica, svih pitanja, ako postoji teorija koja bi obuhvatila sve dosadašnje teorije i riješila sve zagonetke za čime bismo onda tragali? Koja bi bila svrha misli, razmišljanja, našeg postojanja?

Sama mogućnost rješavanja konačne zagonetke o postojanju nas, našeg života, svemira i svega što do sad znamo ali i onog što nam nije poznato  otvara razna  druga pitanja. Šta će biti onog trenutka ako naučnici uspiju odgonetnuti sve tajne  na koje do sad nismo imali  odgovore?  Da li će to otkriće omogućiti bolji život svima nama?

Kraj znanosti se kao i mnogi drugi pojmovi koji bi trebali biti konačni, može posmatrati samo relativno jer što je kraj za nekoga za nekoga je početak. Dok su ljudi vjerovali da je svijet ravna ploča koju drže četiri slona na leđima nauka je otkrila da je Zemlja okrugla i da se kreće. Kad su ljudi vjerovali da se zemlja okreće oko sebe dokazano je da se okreće i oko Sunca.

Ko garantira da otkriće neke „sveobuhvatne teorije” neće povući nova pitanja koja će pokrenuti nova traganja za nekom novom istinom?

Svi ljudi tragaju za smislom života, načinom njegova nastanka, sve nas zanimaju detalji kako i zašto smo baš sad i baš tu gdje jesmo.

Od samog nastanka ljudske vrste i početka razmišljanja čovjek je pokušavao naći odgovore na ova i slična pitanja. Zbog toga imamo prije svega sklonost čovjeka prema religiji koja mu je davala odgovore koji su zadovoljavali, barem djelimično, znatiželju čovjeka i želju za znanjem.

Nekad čovjeku nisu bili dovoljni vjerski odgovori pa naukom pokušava da ih odgonetne i pronađe.

Tako nastaje prvo filozofija, a onda iz nje se razvijaju druge discipline. Različiti naučnici, shodno svojim uvjerenjima i profesionalnom opredjeljenju traže taj Odgovor i sa manjom ili većom uvjerenošću misle da je pronalazak konačnog Odgovora moguć.

 

Da li je istina jedna? Da li fizičar, hemičar, biolog, komunikolog, filozof i neki vjerski službenik mogu imati jednu zajedničku istinu?

Svaki čovjek je santa leda, kako nas je opisao Freud, od koje nam je poznat samo djelić koji je iznad površine pa svako od nas ima neku svoju istinu, svoj doživljaj svijeta i stvari oko sebe,  te mogućnost konačnog odgovora kao jednog i jedinstvenog nije moguća.

Za mogućnost da postoji jedna istina koja bi bila prihvaćena od sviju najbolje nam može poslužiti primjer gravitacije, pojave u koju, reći ćemo uvjetno svi vjerujemo jer je dokazana. Vjerujemo svi mi koji smo učili zakone fizike, ali ne postoji li neko negdje ko nema to naučno objašnjenje zašto stvari padaju ka zemlji,a ne od nje? Vjerovatno takvu pojavu u drugom kraju svijeta pripadnici nekog plemena pripisuju nekom ili nečemu bez racionalnog objašnjenja na potpuno drugačiji način nego što to činimo mi sad.

Šta ako je ovo što mi vidimo i znamo samo odraz stvarnog svijeta, kako je to mislio Platon, ako je ovo što vidimo i osjetimo samo „slika stvarnosti”?

Horgan nam  ostavlja oprečna mišljenja naučnika da se opredijelimo za ono koje nam je bliskije, ali činjenica je da  iako smo  dospjeli u doba koje nema neka značajna otkrića još uvijek imamo potrebu za znanošću, za njenim otkrićima detalja iz pojedinih oblasti. Sudeći po tome kraj znanosti nije moguć, bar ne u skorijoj budućnosti kao ni otkriće jednog univerzalnog odgovora koji bi bio jedna i jedina istina svim stanovnicima Zemlje. Uvijek nam ostaju svemirska prostranstva zagonetna i neistražena.

 

 

 

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *