Azra Kahriman

Kako nastaje duga?!

Kako nastaje duga?!
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Većini nas je pogled barem jednom skrenuo prema nebu kada smo primjetili da je sunce zasjalo dok je kiša još uvijek lagano padala. Jedini razlog tome pitanje je hoćemo li ugledati dugu, višebojni luk na nebu uz koji se uvijek vezala nekakva misterija.

 

Legende o dugi postoje još od indijanskih plemena u Sjevernoj Americi koji su vjerovali da je duga most između života i smrti. Rimljani su dugu smatrali znakom njihovog boga Sunca, a irska legenda govori o tome kako su vilenjaci ostavljali vrčeve sa zlatom na krajevima duge i jedini način da se dođe do tog zlata jest da se stigne do krajeva duge prije nego što ona izblijedi. Također, svi znamo za priču o djevojčici koja vjeruje kako će se ukoliko prođe ispod duge pretvoriti u dječaka. Tu priču smo čitali, ili o njoj slušali kada smo bili djeca, u pripovijetki poznatog hrvatskog pisca Dinka Šimunovića.

U stvarnom životu nastajanje pojave duge ipak prati određene zakone fizike. Nema ništa mitskog ili tajanstvenog u tome. Još u 17. stoljeću Rene Descartes je istraživao zakone fizike kojima se objašnjava stvaranje duge. U tim zakonima se spominju pojmovi poput refleksije i loma svjetlosti, spektar boja, prizma i općenito pojmovi koji bilo kojem čovjeku koji se ne bavi fizikom ili srodnom znanstvenom disciplinom mogu biti jednostavno – komplicirani.

Međutim, to naravno ne mora biti tako jer jedino što je potrebno jest dobro pojašnjenje tako da idući puta kada vas netko upita „Pa kako nastaje duga?“ možete dati zapravo poprilično jednostavan odgovor. Kao što nema nikakve misterije oko pojave duge, tako niti u njenom nastajanju nema ničeg kompliciranog.

Znamo da se vidljiva svjetlost sastoji od niza boja poput crvene, narančaste, žute, zelene, plave indigo i ljubičaste. Ove boje vidimo kao bijelu svjetlost koja ima različite valne duljine. Boju s najdužom valnom duljinom ljudsko oko vidi kao crvenu, dok onu sa najkraćom valnom duljinom vidimo kao ljubičastu boju. Svjetlost kroz čisti zrak prolazi pravocrtno, dok se prilikom prolaska kroz određeni objekt svjetlost naprosto lomi. Svaki objekt ima određeni indeks loma i ne postoje dva objekta koja bi imala jednaki indeks loma. Već sad možemo zaključiti zašto je potrebna prisutnost kapljica kiše da bi nastala pojava duge. Kada zasja sunce kapljice kiše moraju još uvijek biti prisutne u atmosferi jer svaka pojedina kapljica ima ulogu prizme ili kristala.

Zrake sunca prolaze kroz kapljice kiše i tada, prilikom prolaska svjetlosti kroz njih ona se lomi ili presavija. Time se svjetlost opet razbija u različite valne duljine pritom stvarajući dugu jer svaka boja koju vidimo nosi određenu valnu duljinu sa sobom.

 

tumblr_lhqmqd0dx51qcyl4ko1_500_large

 

Optička i meteorološka pojava

Osim što je duga optička pojava, ona je i meteorološka pojava jer za njeno nastajanje moraju biti zadovoljeni određeni atmosferski uvjeti. Općenito gledajući, ti uvjeti su uistinu jednostavni – prisutnost kišnih kapljica i sunčevih zraka. Međutim, kišne kapljice susrećemo i prilikom drugih meteoroloških pojava, a ne samo neposredno nakon pljuskova. Tako da ako malo bolje promislimo, sjetiti ćemo se kako smo dugu znali uočiti promatrajući rijeku kada je iznad nje bila prisutna izmaglica. Također, ako ste imali priliku promatrati slap mogli te uočiti pojavu duge jer su u ovom slučaju za njeno stvaranje bile zaslužne pršteće kapljice.

Sada kada znamo kako i zašto duga nastaje, koji je razlog da ponekad vidimo dvije duge? Odgovor na ovo pitanje nije ništa kompliciraniji. Naprosto se sunčeva svjetlost u kišnoj kapljici dvaput reflektira i pritom stvara drugu, sekundarnu dugu. Pri svakoj refleksiji se intenzitet svjetlosti smanjuje i stoga drugu dugu slabije vidimo. Boje u drugoj, sekundarnoj dugi vidimo raspoređene obrnuto od onih u primarnoj, prvoj dugi. Razlog tome je što crvena svjetlost do promatrača dolazi iz nižih kapi, a ljubičasta svjetlost iz viših kapi.

Naravno da je moguće da se sunčeva svjetlost u kišnoj kapi i više od dva puta reflektira. Tako možemo izračunati gdje bi mogli vidjeti duge višeg reda, ali one se u uobičajenim uvjetima naprosto ne vide.

Još jedna zanimljiva činjenica jest položaj duge. Većina ljudi zasigurno ne obraća pozornost na položaj ove pojave, ali ona zato nije nimalo manje važna. Obratimo malo više pozornosti i uočit ćemo da ukoliko želimo vidjeti dugu sunce mora biti iza nas, odnosno mi moramo biti okrenuti prema kiši.

Naposljetku, vrlo je jasno – duga nije nimalo mistična, tajanstvena već je ona jedna zanimljiva i nadasve jednostavna fizikalna pojava koju uvijek rado pogledamo kada nam nakon kiše zasja sunce.

 

(dnevno.hr)

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *