Hamida

Isa-beže, hvala ti na Sarajevu!

Isa-beže, hvala ti na Sarajevu!
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Grad kojem se danas mnogi dive, koji je postao svjetska atrakcija i nezaobilazna turistička destinacija mnoštva turista, grad koji ima posebnu dušu,  koji pruža poseban osjećaj i posebnu priču, posjeduje i jednu od najburnih historija, koje gradovi mogu imati. Sarajevo. U ovom tekstu bit će riječi o najranijim podacima o postojanju Sarajeva, o njegovom utemeljitelju, o počecima razvoja grada.  Udobno se smjestite, opustite i pokrenimo vremeplov!

Godina je, pretpostavlja se, 1464.  Isa-beg Ishaković, sin prvog bosanskog krajišnika Gazi Ishak-bega, biva imenovan od strane sultana Mehmeda Osvajača za bosanskog sandzak-bega, a Sarajevo ( kojeg tada nije bilo), postaje sjedište sandzaka. Isa-beg je cijelu prethodnu godinu proveo ratujući. Iz ove činjenice možemo da naslutimo da je bio vrli vojskovođa, ali njegov živopis nudi još mnogo zanimljivih činjenica, koje nas tjeraju da ne dozvolimo zaboravu da ga odvede od našeg grada, i naše historije. Do 1464, odnosno do zvaničnog pada Bosne pod Osmansko carstvo, zabilježen je Isa-begov aktivni društveni život. Zatekli su ga kako beguje, kako biva “vojvoda zapadnih strana sa sjedištem u Vrhobosni”, a od osvajanja Bosne pokazuje se i kao vrsni dobrotvor i humanista. Bio je sjajan diplomata, odrzavao je odlične odnose sa Dubrovačkom Republikom, u svojoj sviti držao je brojne pripadnike Bosanske crkve.

Uz jedan dvor ili saray ( koji ima ključnu ulogu u imenu današnjeg Sarajeva), sagradio je  dva hamama ( kupališta): muško i žensko, musafirhanu ( besplatno konačište za siromašne putnike), most preko Miljacke, vodovod i dzamiju, koju je kasnije poklonio Mehmed Fatihu, pa je džamija  dobila ime ” Careva dzamija”. Iako ne u prvobitnom obliku, to je današnja Careva dzamija, koja je i nakon toliko godina zadržala svoje izvorno ime. Na Bentbaši je sagradio mlinove, tekiju I imaret.  U Skoplju je sagradio džamiju na očevo ime, koja je poznata pod imenom Ishakijja.  Njegova vakufnama napisana 1462. godine  najstariji je Osmanski dokument koji govori o Sarajevu. Iz ovog dokumenta se ponajbolje vidi opis ličnosti Isa-bega Ishakovića, kroz odnos koji je sultan Mehmed imao prema njemu. Naime, u tekstu se kaže da mu je sultan “ povjerio stražu I upravu zemlje I granice Bosne”, te da može “ zapovijedati I malom I velikom”. Isa-beg postaje utemljitelj Sarajeva, grada za koji danas tvrde da je mjesto susreta Istoka I Zapada.

Rana prošlost Sarajeva

 

Područje današnjeg Sarajeva, koje je od X stoljeća pripadalo župi Vrhobosni, a potom bosanskoj banovini I kraljevstvu, nije imalo bitan politički niti društveni značaj.  Značaj je zadobilo kao raskrsnica puteva, mjesto idealno za odmor, razmjenu robe I trgovinske poslove.  U samoj kotlini, uz ušče Koševskog potoka u Miljacku, I dužinom nekadašnjeg rimskog magistralnog puta, nalazilo se posve malo srednjovjekovno naselje ( oveći trg) koji se u popisu spominje kao Tgovište ili Nautornik.  Nautornik je dobio naziv po tome što je utorak bio dan za trgovinske poslove.  U Isa-begovoj vakufnami to naselje nazivaju Stara Varoš.  Iako Vrhobosna, odnosto Trgovište,  nije igralo bitnu ulogu u samom razvoju Sarajeva, Osmanlije ga kratko zadržavaju u svojim spisima I nakon potpunog osvajanja Bosne, pod nazivom Staro Trgovište.  Isa-beg I nekolicina sličnih, prije potpunog prodora Osmanlija, olakšavaju im ulaz u Bosnu I pripremaju doline Miljacke za dolazak Osmanske vlasti.  Otpori koji su nastajali prilikom ovog procesa, doveli su do uništenja Starog Trgovišta, I formiranju novog trga, blizu sela  Brodac, na drugoj važnoj raskrnici puteva. U blizini ovog, novoformiranog trga, nastaju dva naselja,  Varoš sa pravoslavnim I Latinluk sa katoličkim stanovništvom. ( Latinluk: područje oko današnje Latinske čuprije).  Pretpostavlja se da su, oko 1450 godine Osmanlije na zaposjednutom dijelu Bosne osnovali Bosansko krajište, kao svoju prvu upravnu jedinicu na Bosanskom tlu.  U prvom poznatom popisu Bosanskog krajišta iz 1455. Bosansko krajište se nazivalo I “Vilajet Sarayovasi” , u prevodu “ polje oko dvora”. Ovdje prvi put pronalazimo korijen riječi za današnje Sarajevo.  Isa-beg je podizao I pomagao podizanju brojnih gradjevina u Sarajevu, pa se na taj način, kao I na isti od strane drugih dobrotvora, Sarajevo širilo. Ali, Sarajevo spada I u gradove koji imaju obimnu “požarnu historiju”. Mnogi požari koji su harali gradom, ostavljali su izrazito veliku štetu, koja se nekad, ni godinama nije mogla nadoknaditi. Najveći problem su predstavljale uništena materijalna dobra koja su bila vakuf nekog od dobrotvora.

 

Prvo muslimanko naselje u Sarajevu nastalo je oko današnje Careve džamije, koja ujedno predstavlja I prvu džamiju grada Sarajeva, ali naravno, ne u onom obliku kakvu je danas vidimo. I džamija I mahala nastali su prije 1462 godine. Dzamiju je podigao Isa-beg Ishaković I poklonio je sultanu Mehmed Fatihu. Mahala oko ove džamije nazivana je Hatibovom mahalom sve do 1516. godine, a nakon toga, “Starom Atik mahalom”. U narodu je pak nazivana prosto “ Carevom mahalom”. U ovoj mahali je u XV stoljeću bila I rezidencija namjesnika- Saray.

Padom Bosne pod Osmanku vlast, mjesto novoosnovanog Bosanskog Sanžaka razvija se znatno brže I uspješnije.  Isa-begovom izgradnjom, prelaskom domaćeg stanovništa na Islam, Sarajevo već postaje kasabom, I mjestom u kojem rado odmaraju kadije, vojvode, I druge strukture vlasti.

Popis iz 1485. godine dijeli kasabu na tri dijela:  muslimanski, hrišćanski I dubrovački. Muslimanski dio ima tri dijela: Carevu mahalu, Ajasbegovu, I Minetovića mahalu.

Kasaba se I dalje širi. Na brdima niču stambena naselja, nove mahale, džamije kao I kulturni centri.  Razvija se Skenderija, naseljava se Vratnik. Gazi Husrev-begovim zadužbinama, grad još više napreduje. Kasaba prerasta u šeher.

 

Izgradnjom hamama, posebno Isa-begovog hamam “ Kolobara”, izgradnjom dvora, vodovoda, mosta na Miljacki,  musafirhane, Isa-beg Ishaković zaista se može smatrati onim koji je osnivač grada Sarajeva. Zahvaljujući ovom dobrotvoru danas možemo uživati šetajući uskim sokacima, u kojima se osjećamo kao vraćeni u doba njihove prvobitne izgradnje. Zahvaljujući ovom čovjeku, o čijem tačnom datumu smrti nisam uspjela pronaći dosta relevantnih izvora, danas sa ponosom predstavljamo grad burne historije, grad koji su mnogo puta pokušali potpuno zapaliti, osvojiti ili uništiti.

Isa-beže Bosanski, hvala ti na Sarajevu!

Piše: Aida Sadiković Mehonić

 

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *