Hamida

Intervju sa dr. Deborah Khoshaba

Intervju sa dr. Deborah Khoshaba
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Dr. Deborah Kosaba je specijalizovani psiholog, pisac i bloger. U razgovoru nam je otkrila stvari iz privatnog života, te uvid u različite psihološke probleme.

AL-Rasub: Šta Vas najviše veže za djetinjstvo i školske dane?

Dr. Deborah: Jedna od najdražih uspomena iz djetinjstva su druženja sa rođacima, za vrijeme vikenda, gdje bi oni dolazili kod nas ili bi mi išli kod njih. Satima bi sjedili, smijali se i slušali priče naših odraslih. Mama bi donosila samovar i posluživala nas iz svojih staklenih čajnih šoljica. Stol bi bio prepun voća i asirskih poslastica (Chada), a ja bih uživala igrajući se sa rođacima. Bez obzira šta bi se dešavalo u našim životima, svi su uvijek bili sretni. Odrastajući u Iranu i Teheranu kao pripadnica asirskog porijekla, dosta stvari sam naučila zahvaljujući roditeljima. Kažu da bi tokom sparnih ljetnih večeri uobičavali spavati na krovovima kuća. Slušajući te doživljaje, u glavi sam stvarala sliku u kojoj leže pod zvjezdanim nebom. Majka je govorila da su svi živjeli sretno i zadovoljno, iako su bili srednjeistočni katolici nastanjeni u islamskoj državi, Teheranu. Naučila sam mnogo iz tih priča o zajedničkom suživotu, razumijevanju i slozi. Također, u mojoj se kući često spominjalo božije ime. Uvijek, pa čak i u teškim vremenima govorili bi: „Ne brini, Bog će nam pomoći“. Tako da, mogu reći, od djetinjstva pa sve do sada Bog je uvijek bio uz mene. Danas, po uzoru na moje roditelje, život posvećujem dobrim stvarima.

Al-Rasub: Šta Vas je inspirisalo da postanete psiholog?

Dr. Deborah: Kao djevojčica, željela sam biti operska pjevačica. Učitelji iz škole su prepoznali moj talenat. Sa samo 7 godina, na školskom programu, u školskom horu, pjevala sam pjesnu „ Ovo je par mojih omiljenih stvari“. Krajem puberteta i početkom atadolescencije, pohađala sam Američki muzički Konzervatorij/Akademiju, u kome sam pohađala časove pjevanja, časove klavira i osnove muzičke teorije. Sa samo 21. godinu, glavna operska kuća u SAD, Chicago Lyric Opera, postavila me za svog pjevača.

Uz nedostatak podrške u ovom poslu, moji su se interesi vremenom promijenili. Da bih se mogla izdržavati, morala sam raditi, što mi je predstavljalo veliki problem jer sam često imala problema za zdravljem. Bila sam umjetnik u duši, a uz to i naročito osjetljiva. To je bio moj dar, u isto vrijeme prokletinja, jer su me uvijek pogađali tuđi problemi, njihove potrebe i želje, što se odražavalo na moje lično fizičko zdravlje. Željela sam pronaći izlaz iz toga. Baš tada, čitala sam knjige o psihologiji, filozofiji i religiji. Zanimala su me različita emocionalna stanja ljudi. Šta to ljude čini „teškim“? Tačnije, čitala sam knjigu o Karl Jungovoj teoriji analitičke psihologije. Iako nisam bila školovana u oblasti psihologije, filozofije i religije, shvalila sam bit pročitanog. Pomislila sam „možda i ja imam talenat da postanem psiholog?“ Intuicija mi je govorila da se vratim u školsku klupu. Tako sam i uradila. Za titulu kliničkog psihologa, trebalo mi je dvanaest godina studiranja.

Al-Rasub: Šta je psihologija?

Dr.Deborah: Psihologija je nauka koja proučava ljudsko ponašanje, mišljenje, mentalno zdravlje te razvoj ličnosti. Psihologija utječe na svakodnevni život, uključujući porodicu, posao, duhovni život, obrazovanje te intimni život. Između ostalog, postoje razna područja psihologije, na i u kojima rade psiholozi, kao što su klinike mentalnog zdravlja, agencije za dječiji razvoj i obrazovanje, te mnoga druga radna okruženja. Kroz 100 godina svog postojanja, psihologija je priznata kao nauka sa mnogo praktičnih eksperimenata i istraživanja.

Al- Rasub: Sa kakvim se psihološkim problemima ljudi susreću danas i kako se psihologija nosi s tim?

Dr.Deborah: Sve je više problema karakterističnih za svijet u kome živimo, kao što su strah od terorizma, nesigurnosti na poslu, te promjene u vjerskom, duhovnom i ljubavnom životu. Sa ovom problematikom naročito se susreću mladi ljudi, koji nisu primljeni u stalni radni odnos na određenim pozicijama, a kojima je taj posao od krucijalne važnosti. S druge strane, ljudi se okreću vjeri i društvenim organizacijama kao mogućem putu ka boljem životu. Međutim, današnja mladež sumnja u opće dobro i korist ovih struktura. Uzmimo za primjer brak. Vidim mlade ljude kako se trude da shvate smisao života; bez zacrtanih ciljeva i ideja, nema ni glavnine po kojoj bi ispitali svrhu i značenje života.

Kroz vrijeme, pripadnici različitih kultura, religija i običaja, uvijek su nastojali razumjeti zajedničke stavove, osjećaje i odnose jednih prema drugima. Ali je sada došlo vrijeme u kome su te „borbe“ očiglednije nego ikad prije. Možda je čovječanstvo napredovalo u tehnološkom pogledu, međutim, ono se još uvijek bori u priznavanju različitosti. Da bi uspjelo neophodno je očuvanje vlastitih vrijednosti i osobnosti. Lako je reći, zar ne? Ipak, ovo je ono čime se trenutno bavi psihologija.

Al-Rasub: Smatrate li da je sve više ljudi sa nekim psihološkim problemom? Koji su razlozi takvog stanja?

Dr. Deborah: To je jako zanimljivo pitanje. Mislim da nema statističkih podataka koji pokazuju rast psiholoških problema, kako u SAD tako ni u svijetu. Međutim, danas postoje razlike u tipovima psiholoških problema. Na primjer, nedavni masakr u Sandy Hook osnovnoj školi u Newtownu, Connecticut, koji je odnio živote dvadesetoro djece i sedmero odraslih, je jedan od najstrašnijih događaja tog tipa u historiji Amerike. Ako bi nagađali, rekli bismo da su psihičke neuroze u porastu, upravo zbog ovog događaja, a posebno ako bismo uzeli u obzir još jednu pucnjavu koja se desila sedmicu dana ranije, u jednom tržnom centru. Po mom mišljenju, neograničeni pristup informacijama (televizija, iternet, društvene mreže) i oružju pružaju više mogućnosti za različita nedjela mentalno oboljelim ljudima. Ubica iz Sandy Hook osnove škole, Adam Lanza, imao je streljva za ubistvo 26 osoba, nakon čega je i sebi oduzeo život.

Mislim da sve više ljudi diljem svijeta ispoljava poremećaje koji uključuju anksioznost, depresiju, post-traumatski stres povezan za nezaposlenjem, terorizmom i uopće problemima sa kojima se susrećemo na današnjici. Veliki broj ljudi se informiše za te vrste poremećaja.

Ima još jedna stvar koju želim podijeliti sa vama. Kad sam napravila facebook stranicu „ PsychologyinEverydayLife.net“ , upoznala sam dosta ljudi širom svijeta, od Južne Karoline, New Yorka, do Afganistana, Pakistana, Nigerije i Filipina. Zaista osjećam veliko zadovojstvo kada imam priliku čuti njihove svakodnevnim potrebe, težnje i želje. Međutim, jedna stvar me posebno zaintrigirala, a to je da svi, ali baš svi žele biti prihvaćeni na osnovu vjerske ili kulturne pripadnosti. Sve više i više ljudi čezne za tom vezom uzajamnog razumjevanja i poštovanja. Tako da, ono što se povećava iz dana u dan je iskrena težnja za razumjevanjem, poštovanjem, emocionalnom povezanošću sa ljudima širom svijeta.

Al-Rasub: Na koji način psihologija igra ulogu u izgradnji ličnosti?

Dr.Deborah: Od rođenja pa sve do kasne dobi razvijamo se u ljudska bića, sposobna za kompleksno mentalno i emocionalno funkcionisanje te rješavanje problema. Na svakom stupnju razvoja, postoje razvojni zadaci koje mala beba, dijete, tinejdžer, mlada osoba mora ispuniti da bi učestvovala u ozbiljnim poslovima, u porodičnom i poslovnom životu. Roditeljska umješanost, genetski i biološki faktori utječu na razvoj djetetovih sposobnosti u ovim stadijima. Na primjer, djeca od 3. do 5. godine života se moraju naučiti zajedničkoj igri sa svojim vršnjacima. To je prvi stadij i prvo iskustvo u socijalizaciji koje ih priprema za polazak u školu. S druge strane, pri genetski uslovanom problemu očuvanja pažnje, roditelj se suočava sa poteškoćama privkavanja djeteta na zajedniču igru. Ovo može stvoriti razvojno kašnjenje koje će negativno utjecati na prateće stadije razvoja djeteta.

Pored razvojnih potreba koje vode različitim tipovima ličnosti, postoji veza između djeteta i roditelja, koja također utječe na emocionalno određenje. Prestrogi roditelji mogu kočiti dječije samoizražavanje i motivaciju. Kao odrastao čovjek, može izrasti u nesigurnu i plašljivu osobu.

Al-Rasub: Može li psihologija pomoći u povećanju stepena inteligencije. Možete li nam dati neke upute?

Dr.Deborah: Psihologija ne može utjecati na povećanje stepena inteligencije (IQ). Međutim, psihološki problemi, kao što su problemi pri učenju, promjene u raspoloženju, problemi u održavanju pažnje, otežavaju pristp sposobnostima inteligencije koje on ili ona već imaju. Prilikom psihološke pomoći za ove vrste problema osoba se može „učniti“ pametnijom jer je podvrgnuta psihološkom tretmanu.

Al-Rasub: Većinom se susećemo sa izrazom „pranje mozga“. Mogu li se psihologijom otkriti tuđe misli? Može li se utjecati na promjenu ili čak kontrolisanje nečijih misli?

Dr.Deborah: Postoje psihološke metode suzbijanja/bitke i ratovanja; stilovi roditeljstva koji povećaju motivaciju, uvjerenja te sposobnosti napredovanja. Lišavanje straha, fizičkog i seksualnog uznemiravanja mogu utjecati na povećanje želje za napredovanjem.

Iako ne tako rašireno, postoji jedno područje psihologije koje se bavi paranormalnim, mističnim iskustvima. Ustvari, ni sama ne mogu zamisliti konvencionalnu obrazovnu insitituciju koja u okvir rada ubraja paranormalnu psihologiju. Po mom mišljenju, može se razumjeti značenje izgovorenog, što se s druge strane, uveliko razlikuje od sposobnosti čitanja nečijih misli ili kontrole ljudskih misli pod uticajem crne magije.

Međutim, kvalitetan psihološki razgovor, podoban trening i vježbe mogu pomoći pri razvoju sposobnosti razumjevanja značenja izgovorenog kao i razumjevanja osjećanja drugih ljudi.

Al-Rasub: Koja je uloga psihologije u biznisu, posebno u reklamnom oglašavanju?

Dr.Deborah: Psihologija i marketing idu ruku pod ruku. Marketing stručnjaci su obrazuju u cilju usavršavanja sposobnosti manipuliranja ljudskom sviješću. Utječu na svijest ljudi kako bi prihvatili ono što je prezentovano. Oni tačno znaju ko će „pasti“ na njihove marketing proizvode, imaju ciljanu grupu ljudi koja će kupovati njihove proizvode. Ne volimo razmišljati o sebi kao lakovjernim osobama, koje lahko padaju na ponuđeno, ali većina nas je u suštini takva. Mozak prima informaciju i stvara brze zaključke. Njihov plan je sljedeći: Težit ćete brzoj kategorizaciji i sortiranju poznatih informacija, oformit ćete pozitivno ili negativno mišljenje o određenom produktu i poslije toga preći na druge stvari. Iz ovog vidimo da su naši zaključci predvidivi, u skladu da ekonomskim i drušvenim statusom. Proizvođači nas veoma dobro poznaju i plasiraju proizvode na osnovu naših zaključaka.

Al-Rasub: Mislite li da su ljudi svjesni svojih psiholoških problema?

Dr. Deborah: Mislim da većina ljudi ima vlastito mišljenje o sebi. Poznaju stvari koje im se sviđaju i ne sviđaju, imaju uopštene ideje o onome što ih motivira, zbog čega osjećaju misle i rade onako kako rade. Vremenom, osmatrajući sebe u različitim situacijama, nauče kojim su stvarima skloni. Međutim, postoji velika razlika u poznavanja sebe na osnovu urađenog i razlika u razumjevanju zašto nekim stvarima dajemo prednost nad drugim. Došla sam do saznanja da najnesretniji ljudi radije biraju želje umjesto potreba pri duhovnom i psihološkom sazrijevanju. Potrebna je mudrost i hrabrost da se odlučite za ono što vam treba umjesto onoga za čime želite. Ono što želite i ono što trebate mogu biti veoma različiti pojmovi.

Al-Rasub: Da bi izbjegli psihičke probleme, možete li navesti neke zdravstvene savjete koje bi ljudi trebali upotrebljavati u svakodnevnom životu?

Dr.Deborah: Da, volim ovo pitanje, zbog toga što je naše mentalno zdravlje u uskoj vezi sa našim fizičkim zdravljem. Hranite se zdravo, vježbajte redovno i imajte dobar san, i to je sve što vam treba da se osjećate dobro. Izreka „Ono si što jedeš“ je istinita. Ponašanje je biološki određeno. Ako jedete pogrešnu hranu, ili previše ili premalo hrane, nećete dobiti dovoljno hranljivih tvari, koje utječu na raspoloženje, mišljenje i ponašanje. Uvijek pitam svoje pacijente „Čime se hranite?!“, posebno ako ispoljavaju simptome depresije ili razdražljivosti. Manjak unošenja hrane u organizam može izazvati razdražljivost, fobije, paniku pa čak i depresiju.

Al-Rasub: Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Dr.Deborah: Zabavljam se sa svoja 2 psa, maltezera, idem u šetnje sa svojim mužem, volim kuhati i pjevati. Također, uživam u gledanju televizije.

Al-Rasub: Vaša poruka našim čitateljima?

Dr.Deborah: Citirat ću Rumija: „ Ne treba da tragaš za ljubavlju, nego da premostiš sve barijere unutar sebe, koje si podigao protiv nje“.

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *