Hamida

Intervju sa Ammarom Šabić- Langić

Intervju sa Ammarom Šabić- Langić
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Ammara Šabić Langić je rođena u Rijeci, 1974. godine. Iako boluje od multipleskleroze, bavi se pisanjem poezije i aktivna je osoba koja motivira ogroman broj ljudi.

Al- Rasub: Ammara, recite nam nešto o mjestu Vašeg rođenja i ranom obrazovanju?

Ammara Š. L.: Rođena sam u Rijeci, Hrvatskoj, 1974. Maturirala sam Srednju trgovačku školu, uz prvobitnu namjeru da nastavim dalje obrazovanje u oblasti ekonomije. U međuvremenu, zbog rata, odustala sam od te namjere. Nije mi bilo previše žao jer nisam ni bila previše zagrijana za tu oblast. Ono što me je zanimalo, bila je oblast medicine i psihologije. Božjom voljom, studirala sam religiju i religijsko pravo u Islamskoj Zajednici Rijeka, već sada poznatoj pod nazivom „ Zagrebačka islamska gimnazija“. Dobila sam certifikat učitelja vjeronauke, a uz to imala sam namjeru da završim medresu u Zagrebu, a poslije toga i fakultet, kao vanredni student. Međutim, stvari su otišle u drugom pravcu. Udala sam se i rodila četvero djece. Svu pažnju sam posvetila porodici i nastojanju da svoju djecu pravilno odgojim. Sada, kada su moja djeca već dovoljno odrasla, imam priliku da ostvarim svoje snove. Trenutno sam student Islamskkog pedagoškog fakulteta u Zenici.

Al- Rasub: Da li Vas je nešto posebno inspirisalo da postanete pisac?

Ammara Š. L.: Htjela sam osnovati blog, prvenstveno namijenjen ženama. Ja, lično sam željela prenijeti određene vrijednosti na moju djecu. To je priča o svakodnevnoj požrtvovanosti žene muslimanke, te njeno nastojanje da ostane vjerna i posvećena svojoj porodici.

Ja bolujem od multipleskleroze. Nekad se desi da ne mogu ni čitati ni pisati. Nekad, kad želim da pišem, jedva smognem snage da to otkucam na tastaturi. Zbog toga, željela sam da me moja djeca upoznaju, da saznaju više o svojoj majci; postala sam svjesna granica ljudske moći i sposobnosti. Na taj način će upoznati sami sebe, razumjeti važnost samoispitivanja, koje je jako bitno u svakodnevnom životu jednog muslimana.

Al-Rasub: Da li ste se ikada susreli sa nekim vrstama provokacija ili suprostavljanja zbog onoga čime se bavite kao pisac, pjesnik i bloger?

Ammara Š. L.: Naravno. Svaki javni posao se suočava sa određenom vrstom kritike. Jedine kritike koje sam dobila, bile su od ljudi koji su u narodu kao i šire, okarakterisani kao „mali ljudi koji se bave malim stvarima“ i „teret na plećima neba i zemlje“. Manjak razumjevanja prioriteta i uloge žene u islamu, doveo je neke ljude na tu poziciju. Prihvatila sam par konstruktivnih savjeta i sugestija koji su mi bili od velike pomoći. To je jedna od prednosti interaktivne Dawe ( pozivanje ljudi u islam).

Al- Rasub: Možete li nam reći nešto više o Vašim knjigama?

Ammara Š. L.: Hmm, moje knjige…ja ih ne bih nazvala „knjigama“. Ja ih zovem „bilješkama“. Prvenstveno, zbog poštovanja prema velikim naučnim i vjerskim knjigama napisanim od strane velikih umova našeg Umeta. Ja sam pjesnikinja i mi pjesnici „istražujemo svijet“. Allah nas u Kur'anu spominje u negativnom smislu, osim onih koji su bogobojazni i koji se plaše za svoje grijehe. Prva knjiga je kolekcija poezije, a druga je kolekcija poezije i pisanja sa mog bloga, koje su čitatelji prepoznali kao korisne i interesantne. Ne bavim se pisanjem da bih stekla neka materijalna dobra ili da bih se obogatila, iako je poezija sama po sebi blago, moj jedini cilj jeste da skrenem pažnju sa marginalnih stvari, koje su predstavljenje „velikim“, na krucijalne stvari naše svakodnevnice, prikazane „malim“, a to su stvari o kojima se rijetko ili nikad priča. Ovdje prvenstveno mislim na međuljudske odnose. Također sam bila jedan od autora u zajedničkoj kolekciji poezije, čiji su prihodi od prodaje donirani u sirotište. Zaista osjećam veliko zadovoljstvo kada mogu nekome pomoći.

Al- Rasub: Šta je po Vama „moderna i uspješna“ žena? Zapadni mediji nam u većini slučajeva plasiraju vijesti o ženi muslimanki kao o ženi posvećenoj samo porodici, ženi koja odustaje od vlastitog identiteta i životnih ciljeva. Kako postići balans u ovom slučaju?

Ammara Š. L.: Ove standarde većinom primjenjuju muslimani koji prednost daju običajima i tradiciji nad islamskim konceptom uloge žene u islamu i njenom mjestu u društvu. Tako da je to ono zbog čega zapadni mediji sebi daju za pravo komentarisanja žene muslimanke. Muslimani su zaboravili da je jedan od najvećih umova historije islama bila žena (Aiša r.a.).

Al- Rasub: Šta mislite o ulozi žene u politici? Da li su kritikovane od većine, i kako promijeniti stav koji je društveno utemeljen u nekim dijelovima svijeta, stav da biti žena znači odustati od usavršavanja svojih sposobnosti i utjecanja na promjene u svijetu?

Ammara Š. L.: Ne slažem se sa ulogom žene u politici. Ta uloga pripada muškarcima. Međutim, neizbježno je pitanje: Da li oni koji kritikuju ulogu žene u politici imaju pravo na kritiku, uslijed njihove neodgovornosti na svojim zaduženjima i funkcijama? Da li ženu treba kriviti za borbu u kojoj je ostavljena sama, i breme koje koje nosi s ciljem spriječavanja nastanka većeg zla? O tome treba razmisliti. Sve te kritike su od strane muškaraca koji su iznevjerili ukazano povjerenje! Naravno, smatram da i žena treba preuzeti ulogu savjetnika, jer se i sam Poslanik a.s. konzultirao sa svojim ženama. Žene imaju vlastiti „kabinet“, pa čak i u politici. One trebaju imati službu „Ministra ženskih poslova“, koja bi unijela tračak svjetlosti u poteškoće s kojima se žene suočavaju i ponuditi moguća rješenja.

Al-Rasub: Kako žena može utjecati na promjene u svijetu? Bili ste svjedok dešavanja i revolucija u arapskom svijetu. Također, žena iz Jemena je primila Nobelovu nagradu za svoje djelovanje.

Ammara Š.L.: Žena utječe na sve promjene, od promjena u svijetu do promjena u okrugu porodice. I činjenica da žena nema svoj stav, je „nazadan“ stav. Čestitam našoj sestri na nagradi, jer smatram da je to veliki korak ka obavljanju dawe. Lično poznajem ženu koja svojm radom utječe kako na društveni život tako i na svijest okoline. U Bosni i Hercegovini, najveći aktivisti za ljudska prava, ljudi koje se bore podići svijest naroda i oni koji organizuju humanitarne akcije su ustvari žene. Zaista sam veoma ponosna na njih i uvijek rado učestvujem u njihovim aktivnostima. Baš kao što je Zemira Gorinjac rekla „Gdje su naši muškarci? Da su oni umjesto mene danas ovdje došli govoriti o izraelskoj agresiji na Palestinu, ja bih sjedila kod kuće sa svojom djecom, a ne bih bila ovdje. I onda nas zovu „nježniji spol“,a u isto vrijeme nam onemogućavaju da se tako ponašamo.“ Poslanik a.s. je u svoje vrijeme rado slušao pjesnikinju, Hanse. Pjesnici koji su dosljedni i svjesni Allaha, čiji je cilj podizanje svijesti o Allahovoj riječi i zakonu, su oni koji pridonose općem dobru. Moja poezija je „revolucionarna“. Čitajući je, mnogi ljudi se ohrabruju, bude se iz decenija dubokog zimskog sna, i sigurna sam da je moj primjer samo jedan od mnogih.

Al-Rasub: Da li mediji utječu na svijest današnje žene? Kakvu ulogu oni nameću ženi?

Ammara Š. L.: Ako medije smatramo obmanjivačkim posrednicima, u tom slučaju žena muslimanka mora biti svjesna sure Hudžurat u kojoj Allah kaže: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (Hudžurat, 6).

U svakoj od ovih riječi je skrivena poruka. Zato želim da kažem da svoju djecu ne trebamo ostavljati utjecaju televizije i interneta, bez ikakvih granica i kontrole. Upravo je to uloga muslimanke, da bude odgajatelj u kome će ispravljati greške već pokvarenog društva, s ciljem stvaranja bolje budućnosti. Zbog toga moramo poduzeti nešto da bi spriječili dalje „kvarenje“, jer znamo da ćemo za to odgovarati pred Allahom.

Al-Rasub: Prema statistikama, žene se sve više obrazuju i postaju finansijski nezavisne. Šta mislite, da li muška populacija to smatra nekom vrstom prijetnje?

Ammara Š.L.: Muška populacija je u potpunosti izgubila svoju „muškost“, ali naravno uvijek ima izuzetaka. Ali sada želim da govorim o muškarcima koji feminizam smatraju vrstom prijetnje i opasnosti. Uspješan čovjek se ne boji uspjeha drugog čovjeka, jer on njega ne smatra uzrokom svog mogućeg neuspjeha. Svaki normalan čovjek bi trebao biti ponosan na uspjeh svoje žene, podržavajući i pomažući je na njenom putu, sa stanovišta islama, a ne na osnovu vlastitih zaključaka neostvarenih ličnosti.

Al- Rasub: Da li je moguće biti i „moderan“ i „vjernik“ u isto vrijeme? Šta za vas predstavlja „moderna muslimanka“?

Ammara Š. L.: Već sam prije spomenula da islam ne poznaje termin „moda“. Žena muslimanka nije privremeni „trend“, nego u cijelosti potvrđena i priznata. Naš odnos prema samima sebi je problem. Da li smo zadovoljni principima islama ili pak tragamo za nečim „modernijim i savremenijim“? Možda nije problem u nepoznavanju istine nego u borbi između muškog i ženskog ega ? Zbog toga se trudim pisati članke o tome. Ako se muslimanka bori za svoja prava, prava u skladu sa islamom, koji su joj garancija za dobro na oba svijeta, prava koja joj ne uskraćuju zadovoljstvo životom i shvatanjem svoje ličnosti, onda je rezultat postizanje sreće i na ovom i na onom svijetu. Prijetnja za ličnost žene muslimanke nije toliko u rukama zapadnih medija koliko u pokušajima nekih muslimana da je „strpaju u kutiju“ koju oni zovu „islamskom“ i tako krše Allahove propise.

Al- Rasub: Koji su Vaši budući planovi?

Ammara Š. L.: Nemam neke specifične planove za budućnost. Stvari koje radim, radim kao da su mi posljednje u životu, ali i kao da ću proživjeti još mnogo godina. Moja najveća želja jeste da me Allah nagradi na riječima i djelima kojima je On zadovoljan. Ako je hajr (dobro) u tome, ja ću i dalje nastaviti sa pisanjem, uz Allahovu pomoć. Također sam u potpunosti posvećena radu u udruženju asocijacije građana „Solidarnost Bosna“. Kao aktivista djelujem u borbi za ljudska prava, potpomaganjem ummeta u svim vidovima bitnim za preživljavanje, a posebno sa namjerom pomoći narodu Palestine, Sirije i drugih mjesta u kojima se prolijeva muslimanska krv. To je ono što jednom djelu mene daje potpuni smisao za životom. Nadam se da svojim djelima zahvaljujem Allahu na svemu čime me je počastio, jer sam vidjela kako sve odjednom može iščeznuti. U jednom trenutku u svom životu, zbog svoje bolesti, ostala sam slijepa. Na to me podsjeti ovaj ajet: Reci: « Što vam se čini? Da vam je Allah oduzeo sluh i vid; da je stavio pečat na vaše srce, koje božanstvo, osim Allaha, vama bi njih vratilo? » Vidi kako mi upotrebljavamo Znakove i kako, potom, oni se odvraćaju!” ( Sura Al-Anam)

Allah je bio taj koji mi je vratio vid, jer nema poznatog lijeka za ovu bolest. Tako je sa svakom sposobnosti, sa poezijom, govorništvom, disanjem, sa svime. Ostalo je na nama, da iskoristimo te blagodati u plemenite svrhe i u istinu, jer je istina jedna, baš kao što je i Allah jedan.

 

Intervju objavljen 2. 12. 2013.

bosnia.alrasub.com

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *