Hamida

Andrićgrad bez džamije?

Andrićgrad bez džamije?
Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Neue Zuercher Zeitung donosi opširan tekst o “Andrićgradu”. Jugoslovenski Nobelovac Ivo Andrić dobija “svoj grad”. Kritičari u tome vide nacionalistički srpski projekat.. Andrićgrad bi teško mogao obradovati Andrića.

Scena nije za krhke i nježne duše. U svom remek djelu “Na Drini ćuprija” Andrić nepodnošljivo detaljno opisuje nabijanje na kolac i mučnu smrt srpskog seljaka Radisava. Bestijalna kazna, jer je Radisav sabotirao gradnju mosta, koju su naredili osmanlijski vladari. Taj dio knjige je najpoznatiji i najupečatljiviji od svih priča koje odslikavaju hroniku života u Višegradu.

U Višegradu su naravno ponosni na Ivu Andrića. Nevjerovatno prezentni su njegovi portreti na zidovima kuća, sa citatima. Ali na portretima heroja priča se ne završava. Sada se u njegovu čast gradi, ni manje ni više, već cijeli Andrić-grad.

Ivo Andrić u Višegradu

Idejni tvorac cijelog projekta je režiser i muzičar Emir Kusturica. Građevinski radovi počeli su u junu 2011. a trebali bi se okončati 28. juna, tačno na stogodišnjicu od atentata u Sarajevu. “Postoji puno Nobelovaca na svijetu, ali samo jedan sa svojim gradom”, kaže Ljubomir Jelesijević. Vodi nas kroz Andrićgrad i predstavlja nam Andrić-Institut. Novoosnovani institut posvećen je filmu, istoriji, orjentalizmu i literaturi. To je jedan od 50 objekata nastalih na 17.000 kvadratnih metara grada iz mašte, čija je gradnja koštala 20 miliona eura. U gradu su pozorište, kino multiplex, knjižara, hotel, razni restorani i srpska pravoslavna crkva (minijaturni model manastira Dečani sa Kosova). “Andrićgrad odslikava istorijsko putovanje”, pojašnjava Jelesijević. “To se poklapa sa Andrićem koji je u svojoj knjizi obradio pola vijeka istorije BiH.

Kameni svijet različitih stilova

Posjetiocu se otvara svijet sa puno uličica i različitih epoha. To je kameni suživot vizantijske, osmanlijske, neoklasicističke i habsburške arhitekture. U gradu je mjesto našao i jedan renesansni trg. “Zbog Osmanlija ostali smo uskraćeni za renesansu” žali se Jelisijević, “ali sada ćemo Andrićgradu ponovo vratiti tu epohu”. Ogromni mozaik na ulazu u kino pokazuje Kusturicu sa svojim političkim saveznikom i finansijerom – predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom, kako zajedno vuku konopac na jednu stranu, istupajući protiv nevidljivog protivnika.

Emir Kusturica

Emir Kusturica

Protivnici ovog projekta nazivaju Andrićgrad “Disneylandom na Drini”. Tvorci Andrićgrada više su suočeni sa optužbom da sami pišu istoriju regiona. Kusturica, koji je odrastao u Sarajevu i koji je bošnjačkog porijekla, je za mnoge muslimane izdajnik. On se nije samo pokazao kao neko ko se divio Miloševiću, Karadžiću i velikosrpskoj ideji, već se 2005. godine krstio u Pravoslavnoj crkvi. Mnogi se pitaju zašto u Andrićgradu nema džamije, tim prije što su muslimani Bošnjaci sve do najnovijeg rata, odnosno protjerivanja i ubijanja od strane srpskih nacionalista, činili većinu stanovništva na tom prostoru. U Višegradu, naseljenom uglavnom Srbima, o tome ništa ne možete čuti. Ali drugačija je situacija u malim muslimanskim selima kao što je Međeđa, 15 km jugozapadno od Višegrada, gdje smo susreli vlasnika restorana Zahida Rešića. “I džamija spada u istoriju Višegrada”, kaže on i dodaje da ovako Višegrad ispada jednostrano srpski grad. Ljudi za drugim stolom nijemo i sa odobravanjem klimaju glavom.

Čiji je Andrić?

U vezi sa sporom oko srpske slike grada su i kontroverze oko toga čiji je Andrić. Jasan odgovor u slučaju Andrića, koji dolazi iz hrvatsko-katoličke obitelji, koji je rođen u Travniku, odrastao u Sarajevu, svoje knjige pisao u Beogradu i izjašnjavao se Jugoslovenom, nije jednostavan. Ali ovaj pisac, koji je pluralizam, jedinstvo i multikulturalnost svoje zemlje otvoreno pozdravljao, bogatim rječnikom opisivao i kao Jugosloven simbolizirao, za mnoge nacionaliste nije bio oportunista. Nijednog jugoslovenskog pisca rivalizirajuće etničke grupe nisu toliko svojatale, instrumentalizirale i reinterpretirale kao Andrića. To što Andrića često nazivaju srpskim piscem, povezano je sa ekavicom, na koju je prešao nakon preseljenja u Beograd, pojašnjava turistički vodič Branislav Andrić. Ivo Andrić je osim toga 1914. pristupio “Mladoj Bosni”, kojoj je pripadao i Gavrilo Princip.

Suvenir-shop u Andrićgradu

Kod bosanskih muslimana Andrić nailazi na skepsu. Hikmet Karčić, mladi pravnik i borac za ljudska prava smatra da je Andrić doprinio širenju mržnje prema muslimanima. Kao primjer je naveo brutalnu scenu nabijanja na kolac iz Andrićevog romana “Na Drini ćuprija”. Karadžić, po njegovom mišljenju, nije bez razloga dijelio odlomke iz Andrićevog romana svojim trupama, kako bi im ojačao moral. On kaže da je u ratu u Bosni i Andrićevim pričama prisutna ista poruka, koja glasi: “Vrijeme je za osvetu nad Turcima”, kako su srpski nacionalisti u ratu devedesetih nazivali muslimane.

Spor oko Andrića je ponovo rasplamsan. Glavna ulica u Andrićgradu nazvana je “Mlada Bosna”. To ne vodi ka stvaranju mostova između zavađenih strana. Ali etnički jaz je brzo pokopan kada je u pitanju novac. Tako mostu u Višegradu, koji od 2007. stoji pod zaštitom UNESCO-a treba da se vrati stari sjaj i to milionskim investicijama koje je obezbijedila turska agencija za razvoj Tika. U Višegradu, gdje su prije dvije decenije brutalno izbrisani i uništeni svi tragovi života muslimana, nikome ne smeta što novac dolazi iz Turske.

“Višegrad – etnički očišćen grad”

Neue Zuercher Zeitung je uz ovaj tekst objavio i članak “Višegrad – etnički očišćen grad”. U članku se spominje Hikmet Karčić koji kaže kako mrzi taj grad. Ovaj 26-godišnjak potiče iz stare višegradske porodice. Ni na jednom drugom mjestu kao na ovom nije konsekventnije i brutalnije provedena politika etničkog čišćenja. “Višegrad je za muslimane poput mene izgubljena teritorija i poprište genocida”, kaže Karčić.

Visegrad Drina Brücke Bosnien Herzegowina Ivo Andric Literatur Denkmal Roman

Most koji je u posljednjem ratu bio mjesto masovnih egzekucija muslimanskog življa

Dodaje da se rijetko koji musliman vratio u Višegrad i da u njemu sada nema budućnosti za Nesrbe. I zaista, tamo sada živi svega 12.000 stanovnika, dok je u ovoj opštini prije rata živjelo duplo više ljudi. Čuvena na Drini ćuprija – Višegradski most bio je također poprište smrti i progona. Muslimani su tamo, ne zna im se tačan broj, dovođeni, pogubljivani i bacani u rijeku. U mjestu Bikavac je u junu 1992. izvršen jedan od najstrašnijih masakara posljednjeg rata, kada je najmanje 60 muslimana, većinom žena i djece zatvoreno i zapaljeno u jednoj kući. Karčić je stavio sebi u zadatak da održi sjećanje na taj zločin. U maju 2012. je na privatnom bošnjačkom groblju napravio spomenik na kojem je pisalo: Svim ubijenim i nestalim bošnjačkim žrtvama, djeci, ženama i muškarcima, žrtvama genocida. Mnogi srpski političari doživjeli su to kao provokaciju. Početkom godine su gradske vlasti poslale policiju da sa spomenika izbrišu riječ genocid. Karčić smatra da to nije samo povreda privatnog posjeda već i da jasno pokazuje da u službenom Višegradu ne postoji interes za suočavanje sa prošlošću i zločinima.

Izvor:dw.de

Share This Post

Google1

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *